Miloš Minić: Sport rađa pobjednike
Miloš Minić je u košarci skoro 27 godina. Svoj prvi trening je odradio sa dvanaest godina, kod trenera Saše Agramovića. Igrao je za Budućnost, Spartak… Sada je selektor mlađih kategorija u Sutjesci. Za naš portal Miloš govori o svojim počecima, karijeri i košarkaškim talentima u Nikšiću.
Kaže da je više faktora koji su uticali da počne da trenira košarku:
“To su godine kada su timovi iz bivše Jugoslavije, Cibona, Jugoplastika vladali evropskom košarkom. Rastao sam u vrijeme Džordana, Medžika, Dražena, Kukoča, Divca, Rađe, Danilovića i ostalih velikana naše i svjetske košarke. Gledajući sve te majstore jednostavno se desi ljubav, zavoliš nešto toliko jako, da je sve ostalo nebitno”.
Tu ljubav su još više kod njega podstakli njegovi prvi treneri, Saša Agramović, Rade Petrović, kasnije Zoran Glomazić, Vladimir Taušan, Dragan Ivanovic, Predrag Badnjarević.
Miloševi sportski počeci bili su fudbalski a nedugo zatim i atletski.
Kao i svaki klinac prvo sam se oprobao u fudbalu. Za isti sam bio jako talentovan, možda i više nego za košarku, međutim u to vrijeme se održavala školska olimpijada u atletici i moji tadašnji nastavnici fizičke kulture, pokojni Milan Stanišić i Vojo Kovačević, prijave me za skok u vis, zbog mojih fizičkih kvaliteta.
U atletici je pokazivao izvanredne rezultate.
I ako vrlo mlad sa 12 godina, uspjevam da pobijedim i oborim crnogorski rekord za mlađe juniore. To je bio povod da tada trener atletskog kluba Sutjeska, Ljubo Nilović, insistira da pređem na atletiku. Atletikom sam se bavio narednih par godina i imao izvanredne rezultate u troskoku i skoku u vis i na domaćim i međunarodnim takmičenjima. Međutim, cijelo to vrijeme sam bio blizu košarke, što školska takmičenja, a više na insistiranje košarkaskih trenera koje sam već spomenuo da se vratim na košarku. To i definitivno činim sa nepunih 16 godina.
U karijeri je Miloš nastupao za više uspješnih klubova.
U karijeri sam nastupao za više domaćih i stranih klubova, između ostalog i za Budućnost, u Rusiji za Spartak u vrijeme kada je bila najjača liga u Evropi, CSK- a pobjednik Evro lige, Dinamo bio pobjednik Evro kupa.
Po završetku karijere je počeo da se bavi trenerskim poslom.
Jedno vrijeme sam radio u pionirskoj reprezentaciji Crne Gore, sa selektorom Glomazićem i trenerom Agramovićem. Imali smo jako zapažene rezultate, dva puta osvojili za redom turnir u Sloveniji koji važi za nezvanično prvenstvo Evrope u pionirskom uzrastu. Dvije godine za redom bili bez poraza, selektirali tim koji je prošle godine osvojio i srebrnu medalju na Evropskom prvenstvu u kadetskom uzrastu.
Kao trener insistira na radnoj etici i disciplini.
Što se mene lično tiče, kao trener, ja najviše insistiram na radnoj etici i disciplini. Volim kada vidim da svi igrači daju svoj maksimum na treninzima i utakmicama. Volim da budem drug i prijatelj sa igračima, da mogu da znaju da u meni imaju najveću podršku, ali isto tako kada smo na terenu treba da imaju pravi odnos prema saigračima, treneru i treningu.
On na kraju zaključuje:
“Nikšić je riznica za talente u svim sportovima. Kao i uvijek najveći je problem ekonomska strana. Klubovi nisu finasijski u stanju da isprate razvoj talentovane djece, prinuđeni su da istu tu djecu puštaju da kao vrlo mladi napuštaju klub, grad, državu, u potrazi za boljim sjutra”.
Njegova poruka za djecu je da se bave sportom jer ih sport pravi boljim ljudima – sport rađa pobjednike.
