Miloš Knežević: Muzika je moj univerzalni jezik

Miloš Knežević, talentovani bubnjar iz Nikšića, već dugi niz godina oduševljava svojom muzikom. Član više bendova i učesnik brojnih nastupa, Miloš u ovom intervjuu otkriva svoje muzičke početke, inspiracije i planove za budućnost.

Kada si prvi put uzeo bubnjeve u ruke i šta te inspirisalo da se baviš muzikom?

Bubnjeve sam počeo da sviram još u osnovnoj školi. Moj talenat otkrila je nastavnica muzičkog Lenka Durutović. Inspiraciju i zadovoljstvo pronašao sam u sviranju, jer sam bio hiperaktivan mladić.

Kako je formalno obrazovanje u Muzičkoj školi “Dara Čokorilo” uticalo na tvoj muzički razvoj? 

Završio sam srednju muzičku školu „Dara Čokorilo“ u Nikšiću. S obzirom na to da je bubanj, može se reći, buntovan instrument, takav je bio i moj stav prema školi — što sada, iz ove perspektive, vidim kao grešku. Ipak, škola mi je pomogla da se lakše sporazumijevam s iskusnijim kolegama i omogućila mi je da brže savladam komplikovanije kompozicije.

Kako izgleda tvoj tipičan dan sa bubnjevima?

Tipičan dan mog sviranja sastoji se od skoro svakodnevnog vežbanja tehnike, kao i prolaska kroz različite muzičke stilove — u zavisnosti od raspoloženja i inspiracije tog dana.

Koji bendovi ili muzičari te najviše inspirišu?

Bendovi koji me inspirišu dolaze iz raznih pravaca: od heavy metala, preko funka i bluza, pa sve do starih dobrih narodnjaka. Inače sam veliki fan gusala — to je instrument koji bih volio da savladam u budućnosti.

Kako se pripremaš za nastupe i koliko ti znači scensko iskustvo?

Praktikujem vježbe zagrijavanja i istezanja. Bubnjevi su psihofizički instrument i zahtijevaju više pripreme nego većina drugih instrumenata. Iza sebe imam brojne nastupe — koncerte, klupske svirke, festivale i svadbe. Svako pojavljivanje nosi svoju priču.

Koje bendove trenutno vodiš ili u kojim si član?

Trenutno sam član više muzičkih sastava u Crnoj Gori i sarađujem sa kolegama iz Srbije. U Nikšiću sam član autorskog benda Vizant, u kojem sviram već osam godina, i trenutno radimo na izdavanju dva albuma. Takođe sviram u bendu Remake, koji je započeo autorski rad i već ima nekoliko svojih pjesama.

Ko su ti muzički mentori i koliku podršku imaš od njih?

Najveću podršku imam od svog profesora Miloša Mićunovića, koji je završio „Berklee“, jednu od najprestižnijih muzičkih akademija na svijetu. On mi je bio i najveća podrška i najiskrenija kritika. Pored njega, član sam i ansambla Darko Nikčević i Srđan Bulatović već nekoliko godina, čiji pristup muzici me duboko inspiriše i smatram ih stubovima crnogorske muzičke scene.

Imaš li iskustvo i u studijskom snimanju?

Da, pored nastupa bavim se i studijskim snimanjem za različite muzičare iz Crne Gore. Takođe sam jednu godinu bio član Vojnog orkestra — i to je bilo posebno iskustvo, i muzički i životno.

Čime se baviš u slobodno vrijeme?

Trudim se da svakodnevno radim na sebi i muzici, a u slobodno vrijeme volim da treniram i planinarim. Vjerujem da će, uz Božju pomoć, pravi put uvijek biti otvoren.

Koji su ti muzički ciljevi i planovi za narednih nekoliko godina?

Cilj mi je da nastavim da se razvijam, učestvujem u različitim muzičkim projektima, objavim nove albume i ostanem aktivan u crnogorskoj i regionalnoj muzičkoj sceni. Takođe želim da inspirišem mlade muzičare i doprinesem razvoju muzike u svom gradu i šire.

Tvoja poruka mladima?

Najvrijedniji instrument koji ćeš ikada svirati nije tvoj glas ili tvoj instrument- to je tvoj um. Uči da gledaš muziku ne samo kao zvuk, već kao govor emocija, kultura i ideja. Razvijaj svoju radoznalost, razumijevanje muzike, različitih stilova i njihovih filozofija.