Teško je iščupati drvo iz korijena, izvaditi ga sa žilom iz zemlje. Zato se obično i siječe, a ostaje panj koji je znak da je tu nekad raslo i cvjetalo vanvremensko oličenje života.
Toliko je jaka žila da se ne da ukrotiti i ne da ono što je njeno. Zemlja je njen saveznik u borbi za opstanak, daje joj potporu i čvrstinu. A korijen je uspio svuda da se zavuče; izgleda kao podzemna mreža koja podržava sve ono iznad. Obično je ono što igra glavnu ulogu u sjenci, jer ne treba sve biti vidljivo i dostupno. Teško bi ko kada vidi drvo odmah pomislio na korijen; tu je cvijet, njegov miris i boja, a onda i plod, nešto što se obično smatra i najkorisnijim izdankom drveta, zatim listovi koji su najbolji pokazatelji godišnjih doba.
U prirodi je česta pojava simetričnosti, a pravi primjer za to je grananje drveta u zemlji i nad njom. Ako se malo bolje zagledamo u cjelokupnu strukturu drveta, može se uočiti da se drvo grana na svojim krajevima, gornjem i donjem. Čitava mreža žila u podzemlju, kao u vodi odražava se grananjem krošnje u vazduhu. Sav trud žila otelotvorenje je izdankom plodova u krošnji.
Naš uspjeh rezultat je našeg rada i borbe. Kao što iza plodonosnog drveta stoji čvrst korijen koji se ne da iščupati, tako i iza uspjeha stoji niz uspona i padova koji su ličnost načinili nesavladivom poput žile.
Miloš Đurđevac
