Kada je svjetlost tu, tu je i sjenka, a kada mrak obuzme okolinu, sjenka više nije kao prije, sjenka postaje sve ono oko čovjeka.
Sjenka je nešto što čovjeka prati kroz čitav njegov život. Ona je dokaz same čovjekove prisutnosti na ovom svijetu. Ona je čovjekova refleksija, neka vrsta odraza. Jasno je, bez čovjeka ne bi bilo ni njegove sjenke.
Svjetlost otkriva jasne granice čovjekove sjenke. Nije ona tamna pojavnost koja ga prati, već dokaz da je čovjek na pravom mjestu, da ima mjesto pod suncem. Čovjek tada ne gleda suncem obasjanu zemlju, već mu oko odvlači sjenka, jer ona odudara od okoline. Sjenka se nalazi iza svakog čoveka, bio on ugledan ili ne, bogat ili siromašan. Samim opažajem sjenke čovjek je svjestan svoje egzistencije i mogućnosti da uradi nešto na ovom svijetu, jer je sjenka dokaz da on postoji.
Ipak, imamo i drugu stranu novčića. Jedino što može sjenku da „pojede“ jeste mrak. U mraku sjenka više neće pratiti čovjeka, koji tada gubi dio sebe. On gubi svijest o tome da postoji, jer njegovo oko više ne može da nađe sjenku, kao dokaz postojanja. Ne treba tražiti sjenku, već svjetlost, a onda će se i sjenka pojaviti. U tim teškim trenucima života vjerujući čovjek naći će spas.
Jer, ako ne vidiš ne znači da ne postoji.
Miloš Đurđevac
