Često se naši planovi i iščekivanja izgube u vremenu, pa umjesto željenog, susrećemo se sa nepoznatim, često neočekivanim stvarima.
Teško da se misli bilo kog čovjeka mogu poistovjetiti sa njegovim trenutnim statusom, jer su promjene regulator sredine, ne samo danas, već oduvijek. Ne zavisi sve od nas iako smo mi ti koji svojim idejama pletemo mrežu, i u ćošku, baš kao pauk, čekamo priliku. Ipak se treba potruditi da zapažanja koja iskustvom stičemo budu korisna za dalji tok našeg djelovanja. Ne mislim da se valja na bilo koga osloniti ili čekati šansu iz sjenke lidera, već pokušati na sebi svojstven način pomrsiti konce vodećima i upornošću iznuditi nešto više.
Mnogo puta se desilo da se čovjek u traganju za nečim spetlja i u potpunosti izmijeni karakter. Nije to ista osoba s početka svog puta, možda je i dalje u njemu prisutna želja za prvobitnim ciljem, ali njegov fokus djelimično je preusmjeren.
Na kraju se desi da ne nađemo to „nešto” radi čega smo se borili, ali nekada baš tu krećemo ispočetka. I teško je povjerovati da baš na mjestu sa kog smo pošli možemo da dobijemo sanjano. I pređe se čitav put, puno se vremena potroši, a sve je bilo tu, pred nama. Čini se da utrošeno vrijeme i napor nijesu bili uzaludni, baš zbog lekcije koju savladamo kroz taj period.
Valja se s početka „presabrati” i shvatiti šta želimo i koji su nam ciljevi, a koji dometi. Ponekad su nam pred nosom „zicer” šanse, a mi ih u startu zaobiđemo. Sreća pa trud nije uzaludan i da je svaka greška lekcija, jer „i sećer i so isto izgledaju”.
Miloš Đurđevac
