Miloš Đurđevac: Poglavlje

Dobiti nezapaženu ulogu u nekom sporednom i nevažnom dijelu filma ne zvuči privlačno. Život ovakve scene preslikava u stvarne i određene pojedince stavlja u neprimamljiv položaj.Krivicu i sumnju je u svačijem oku vrlo lako naći, ali dubljim promišljanjem nije teško stvoriti potpuno drugačiju sliku. Zavisno od perspektive iz koje se sagledava problem, pristupićemo njegovom daljem rješavanju. Biti podređen u savremenom društvu ne znači ništa drugo do opšta nezainteresovanost i nedosljednost tokom rada. Problem je u karakteru i shvatanju ličnog postojanja takve osobe, njenom vidnom polju i ličnim dometima. Neisanjana osoba je neobuzdana i neogranicena, sa dnevnom rutinom neuništiva. Vidjeti kraj sopstvenom napredovanju znači upasti u sopstvenu zavrzlamu i predati se.Pristajanje da budemo u epizodnoj ulozi ponižava nas kao biće, a samim tim i umanjuje dosadašnji rad i napredak. U isto vrijeme zaustavlja dalji razvoj i stremljenje ka nesagledivim visinama. Opustiti se i uživati u življenju je najlakše pomisliti, a najteže raditi. Upravo zbog takvih ljudi, epizodnih, koji naš život čine težim nego što jeste, u određenom momenu umno isparavamo. Oslanjanje na takve ljude nije dobra ideja i ne predstavlja motivaciju za dalji rad. Motivacija se stvara i gubi, dok se radna etika i konstantnosti ne daju oboriti. Sve ovo podsjeća na „izolovani incident”, a izbjeći tako nešto čini se fantastično i nerealno. Ipak, u svom džepu bitno je imati „prospekt”, a njegovim korišćenjem izbjegli bi pomenute neprijatnosti.Svaki roman pamtimo po par upečatljivih likova. Kao bitni i posebni ostaju nam uvijek u sjećanju. Biti protagonista, i kao takav upamćen, jeste ideja.

Miloš Đurđevac