Miloš Đurđevac: Odsjaj

Mirno i prozirno, ogledalo po nazivu more, spaja se sa živopisnim nebom i postaju jedno.
Granica ne postoji. Sklad između ova dva svijeta nejasan je i tajanstven. Sunčevi zraci grebu po površini slane vode i daju grandiozan odsjaj. Zlatna boja pijeska probila je sad već ugrijanu vodu i nazire se iz neprepoznatljive dubine. Vjetar užurbano podiže veliki talas i šalje ga visoko gore, u dodir sa vrelim suncem. Mjesec se pritajio i čeka svoj trenutak, kada će sa stidljivim zvijezdama napraviti malo nebesko čudo. Taj prizor će nebo nesebično podijeliti sa morem i svaka će se riba radoznalo odvojiti od jata, u čežnji da će neka od njih uspjeti da dohvati poneku magičnu zvijezdu. A do tada će toplota opiti svakog posjetioca i neće ga ostavljati sve dok talasi ne progutaju sunce, a onda ga ranom zorom vrate nama nazad.
Sve će se ovo magično preslikati u svjetlošću napitom oku i ostaće tu dugo.

Miloš Đurđevac