Miloš Đurđevac: Mliječnjaci

Nema čistije emocije, pogleda, osmjeha, riječi od dječije. Samim tim što sve rade iskreno i bez loše naravi, u njima se vidi neiskvarena osoba koja će tek stupiti u život.

Životne okolnosti ova stvorenja pretvaraju u nešto sasvim drugo. Siguran sam da djeca ne mogu da steknu bilo koju dobru osobinu, jer ih svojim rođenjem već sve imaju. Odrastanjem se kod njih neke od tih dobrih osobina gube, a njihovo mjesto popunjavaju neke nove, ne tako valjane. Tokom života se ove supstitucije množe, sve do trenutka starenja. Kažu da nema ništa sličnije od djeteta i starca, i to je zaista istina. Tokom života se čovjek uči pogrešnim vrijednostima, da bi se na samom kraju istog vratio na prvobitno stanje duha, neiskvareno. Zato je veza između bake ili djeda sa djecom mnogo drugačija u odnosu na roditeljsku povezanost sa njima. Sličniji su, pa tako u nekim situacijama i bliži.

Karakter je nešto što je podložno promjeni, ali dječija neiskvarenost i dobrota bi morale biti konstantne. I ti stalni zubi koji mijenjaju mliječne podložni su popravci, kao i sve u životu.

Miloš Đurđevac