Svetorodne loze srpskih dinastija iznjedrile su više dragocjenih ličnosti u našoj dugoj tradiciji.
Bez obzira na to koji je vremenski period bio u pitanju, velikaši sa ovih prostora obilježavali su tu istorijsku epohu na način da naš narod vode onome vanvremenskom i nedokučivom, isključujući mogućnost zemaljskog užitka i profita. I kada pogledate, imati moć i slavu, vladarsku palicu nad određenom oblasti na ovom prostoru donosi, osim duhovne strane bića, i vladarsku komponentu, ali kao što rekoh, ne radi jačanja svetovnog položaja, već radi davanja opštevažećeg kursa kojim bi se vodili svi pripadnici našeg naroda.
Kao njihovi savremenici, nismo samo u mogućnosti, već smo u obavezi da naš grad i našu državu neprekidno vodimo novim ljestvicama duhovnog uzdizanja, ali na način da se prilagodimo modernom vremenu, a zadržimo tu svetu petlju sa prethodnicima. A ono vanvremensko što nam pomaže da dokučimo prošlo i snađemo se u budućem jeste knjiga. Na primjerima velikana učimo i opštevažeće primjenjujemo u današnjici, jer koliko god epohe izgledale drugačije, one su jedna cjelina, a povezuje ih – pisana ili usmena riječ. O tome najbolje svjedoči činjenica da odgovore koje danas tražimo možemo naći čak i u dalekoj antici.
Živjeti s mišlju da su ovim prostorom koračali silni duhovni džinovi čini nas kao narodom ponosnim, ali isto tako nas i obavezuje da kao njihovi savremenici naše doba obilježimo Božijom riječi, ali naravno, u skladu sa epohom, po drugačijem vladarskom konceptu.
Miloš Đurđevac
