Miloš Đurđevac: Dim za vatrom

Dim je posljedica jake vatre, a prethodna kolumna je samo uvod u ovaj tekst – dokaz koliko gust može biti dim kada u čovjeku gori buktinja vjere.

Teško bi jedan talas mogao pokrenuti statično more, ali poguran vjetrom imao bi snage za tako nešto. Isto tako, kada se vatra iz srca pojedinca proširi na ostale, nastaje požar koji se, u tom slučaju, teško gasi. Jer, ako u čovjeku ne gori želja da zaštiti nekog ili dostigne zamišljene visine, on je hladan i ne vidi svoju svrsishodnost. Ta hladnoća obuzima ljudsko srce, a smrznuti kristali hvataju se za njega, pretvarajući ga u kocku leda. Silom se led ne može polomiti a da se ne povrijedi čovjekovo srce, pa postoji samo jedan način. Vatra koju prenosi pojedinac na ostale otopiće led i srce će opet kucati slobodno, ovog puta vođeno Voljom Vatre.

Onda dolazimo do drugog po važnosti motiva u ovom tekstu – dima. Kaže se da gdje ima dima ima i vatre, a oblak dima uočljiv je samo onda kada nastane ozbiljan požar. A požar koji zahvati ljudska srca izazvaće dim koji bi mogao prekriti glave svih aktera. Srca zahvaćena tim požarom vjere i borbe pokrenuće duh naroda koji će biti nepokolebljiv u namjeri da zaštiti ono do čega mu je stalo.

Ovaj put je miris gareži duhovna satisfakcija, jer je to znak da je „korov hladnoće“ u srcu spaljen i da Vatra bukti jače nego ikad.

Miloš Đurđevac