Miloš Đurđevac: Dim za vatrom – uvod

Od svog nastanka čovjek pokušava objasniti pojave i zbivanja oko sebe. On ništa ne uzima olako i ne vidi slučajnost u svijetu.

Tokom vremena primitivizma biva obuzet kosmološkim principom života kao ključnim (paganski način života), pa politeističkim stavovima, da bi na kraju dokučio jedinu istinu i život predao jednom Bogu, mada vidimo i u ovom slučaju česta raslojavanja kod određenih naroda.

Želi da dokaže kako je posredstvom događaja A i događaja B nastao događaj C, zašto se morao desiti i kako se odvijao. U čitavoj toj zavrzlami čovjek traži najlogičnije rješenje i kao jedino ispravno selektuje ono najracionalnije. lpak, i pored toga zadivljuje činjenica da, čak i u svijetu prepunom činjenica i naučnih vjerovatnoća, čovjek ima nadu i u skoro bezizlaznoj situaciji zna da ga tada samo vjera može spasiti.

Ipak, drugačiji je slučaj bio u davnoj prošlosti, kada svaki nelogičan slijed događaja čovjek objašnjava uticajem različitih bogova (politeizam). Postoje narodi koji su djelimično razvili ovaj koncept razmišljanja, ali i oni koji su taj sistem podigli na mnogo viši nivo (npr. stara Grčka i Rim).

Monoteizam preuzima pijedestal i sve veći broj naroda biva vođen njime, samim tim i novim i drugačijim shvatanjem života od onog prethodnog. Čovjek ima zrelu misao i povezuje racionalno, ali u duhu svoje vjere, što je najbitnije, pa smatram da je takvo viđenje svijeta najispravnije. Siguran sam da je rješenje svakog problema opisano u Svetoj knjizi i da se kombinacija činjenica i vjerskih načela pokazuje kao proizvod našeg života.

Dim je posljedica jake vatre, a ovo je samo uvod u naredni tekst – dokaz koliko gust može biti dim kada u čovjeku gori buktinja vjere.

Miloš Đurđevac