Miloš Đurđevac: Čekam vaskrsenje mrtvih

Isus je svojom smrću pobijedio smrt, a svijetu ostavio život, ljubav, vjeru i nadu. Umrijeti, a pobijediti smrt, to može samo On.

Život koji imamo dar je koji je satkan od Njegove smrti, jer se on žrtvovao za sve nas. A živjeti samo po svjetovnim pravilima nije ništa drugo nego poricanje Njegove žrtve, a samim tim i našeg iskonskog života, onog duhovnog. Tijelo da živi a duša da vene ne smije: sve na oko je varljivo i naivno, a plamen vjere u čovjeku osvjetljava njegovu dušu. Ni svijeća dovijeka da gori ne može; mora se duša redovno hraniti i čuvati, a svijeće bi se stalno mijenjale i gorele.

Otvoren nam je novi život, a u njemu kao spas nazire se molitva. Ne pokajati se, živjeti u zabludi da je ovo jedini svijet i da je smrt kraj svega najveći je poraz za čovjeka. Ne živjeti sa Hristom ne bi umanjilo Njegovu žrtvu, to bi ništilo samog tog čovjeka i lišilo ga spasenja. Ne znači čovjeku reći da vjeruje, već treba zaista da vjeruje i živi sa Bogom. Treba da se teži da postupci budu otelotvorenje datih riječi, jer to je naša vjera.

Umiranje je ponovno rođenje, a da bi duša vaskrsla poput Hrista, ona mora i živjeti sa njim. Hristov trnov vijenac kruna je Njegove žrtve, a trnovit put i mi moramo preći ako želimo da živimo sa Njim, što je mala cijena u odnosu na ono Rajsko što tada čeka čovjeka.

Miloš Đurđevac