Poznati crnogorski bokser Mićko Žižić u intervjuu sa Teodorom Butorović iz D models novinarskog tima govori odrastanju, djetinjstvu ali i njegovoj ulozi kao roditelja.
Koje nestašluke iz djetinjstva pamtite?
Bilo ih je puno ne mogu sad izdvojiti nešto posebno ali bio sam mali djavolčić.
Da li ste i tada željeli da se bavite boksom i kako su na taj sport gledali Vaši roditelji?
Uvijek sam želio da se bavim boksom jer je moj otac bio uspješan bokser. U početku je bilo negodovanja od strane mojih roditelja, što sad kao roditelj razumijem ali sam imao punu podršku kad sam već počeo da pravim rezultate.
Nije samo snaga bitna u boksu već i vještina?
Boks je više mentalni nego fizički sport, i ako je naravno jako bitna fizička priprema i snaga. Ipak boks je grublja verzija šaha.
Da li se boks uči ili ipak mora dijete posjedovati talenat?
Talenat ima važnu ulogu kao i u svakom sportu ali naporan rad i disciplina su najbitniji faktori za uspjeh.
Recite nam nešto više o periodu kada ste išli u osnovnu školu, drugarima i Vašem odrastanju?
Isao sam u osnovnu školu “Mileva Lajović i odrastao sam u tom kraju. Bile su to devedesete godine sigurno teške za odrastanje ali za nas djecu najljepše godine u životu. Igrali smo sve sportove, planova, žmurke, borbe… bilo je to pravo zdravo odrastanje bez mobilnih telefona i društvenih mreža koje imaju svoje prednosi ali mislim da i jako loše utiču na mladje generacije.
Sada Vi svoje znanje prenosite na mladje generacije, koje godište je najbolje za početak bavljenja ovim sportom?
Pa najbolje da se počne sa nekih 12/13 godina.
Omiljena igra iz djetinjstva?
Bilo ih je puno. Ne bih posebno izdvojio ni jednu sve su bile savršene.
Sada kad ste otac koliko se promijenio Vaš život i kojim igrama i zanimanjima ispunjavate vrijeme svom djetetu?
Definitivno se promijenio moj život, sad puno razmisljam o djeci i preživljavam strahove koje ja kao dijete nisam razumio. Sad znam kroz šta su moji roditelji prolazili.
Za kraj da napravimo paralelu odrastanje i djetinjstvo sada i nekad?
Svako vrijeme nosi pozitivne i negativne stvari, djetinjstvo je djetinjstvo i lijepo je u bilo kom vremenu. Djeca su naše bogatstvo i naša budućnost i mi kao roditelji treba sto više da im se posvetimo i da im uljepšamo taj prvi period života a kasnije i da im pomognemo da izrastu u dobre i uspješne ljude.
