Međunarodni praznik rada obilježava se kao spomen na velike radničke demonstracije odigrane u Čikagu 1. maja 1886. godine. Tada je u sukobima s policijom poginulo više od dvije stotine radnika, a osmoro je radnika osuđeno na smrt.
Međunarodni praznik rada obilježava se od 1889. godine. Demonstracije su održane radi zahtjeva radnika za osmosatnim radnim vremenom. Trećeg maja došlo je do sukoba radnika koji su bili članovi sindikata i štrajkbrehera. U sukobe se umiješala policija, a četiri pripadnika sindikata je ubijeno.
Na prvom kongresu Druge internacionale 1889. odlučeno je da se naredne godine održi velika manifestacija kojom će se proslaviti 1. maj u znak sjećanja na aferu Hejmarket u Čikagu, ali i kao vid borbe za radnička prava.
Drugi kongres Radničke internacionale je odlučio da se od 1890. godine, 1. maja širom svijeta održavaju masovne manifestacije, demonstracije i štrajkovi, kao jedan od vidova klasne borbe, što je do kraja 19. i početkom 20. veka dobilo masovne razmjere.
U mnogim evropskim zemljama i američkim gradovima 1890. godine radnici su izašli na ulice tražeći, kao i u Čikagu, osmočasovno radno vrijeme. U Njemačkoj je došlo i do nereda kada se u proteste umiješala policija. U mnogim gradovima demonstracije su održane uprkos prijetnjama vlasti da će policija rastjerati učesnike.