Maša Varajić: ,,Rukomet je moj život” !

Rukometašica Maša Varajić rodjena je 30.08.2001. godine u Nikšiću. Rukomet je počela da trenira od svoje 13. godine u RK Trebjesa Noa Nikšić, od samog osnivanja kluba. Peti strijelac šampionata u Prvoj ženskoj ligi, sa 52 postignuta gola, igra na poziciji lijevog krila, u klubu, čiji je trener Miloš Perović.

Maša za naš portal govori o svojim planovima i otkriva nam snove vezane za budućnost.

Kako uskladjuješ obaveze u školi sa treninzima?

Uz dobru organizaciju, sve je moguće postići. Potrebno je imati volju, vjerovati u sebe i ne odustajati.

Koje namirnice koristiš u ishrani, a koje ne?

Isključivo su to žitarice, voće i povrće, odnosno sve one koje su zdrave za pravilnu ishranu sportista. Ne konzumiram masnu i brzu hranu.

Koje su najvažnije osobe u tvom životu?

Prvenstveno je to moja porodica, koja me podržava i trudi se da mi obezbijedi sve što mi je potrebno, kako bih uspjela u karijeri i životu.

Tvoj srećan broj?

Moj srećan broj je 18.

Gdje bi nastavila karijeru?

Karijeru bih nastavila u dresu reprezentacije, klubovima poput Budućnosti, Metz-a i Rostov Don-a.

Osim rukometa, koji ti se sport još dopada?

Osim rukometa dopada mi se i odbojka, jer volim timski duh.

Kako provodiš slobodno vrijeme?

Slobodnog vremena nemam baš mnogo. Koristim ga za učenje ili gledanje nekih utakmica na TV-u.

Koji klub je bio tvoj najteži protivnik?

To je bila ekipa Budućnosti, protiv koje je bilo pravo zadovoljstvo igrati i od koje smo moje saigračice i ja mogle mnogo da naučimo.

Da li imaš strah od nečega?

Jedino od povreda, jer je to strah svakog sportiste, ali trudim se da taj strah pobijedim, a ne on mene.

Da se ne baviš rukometom, čime bi se bavila?

Vjerovatno nekim drugim sportom, jer se tu pronalazim, a i ne bih mogla da slobodno vrijeme provodim ispred računara ili televizora.

Šta bi poručila mladima koji žele da se bave rukometom?

Iako postoji mišljenje da je rukomet dosta grub sport, što je donekle i opravdano, svima koji vole ovaj sport i žele da se bave njim, poručila bih da to i urade i da slijede svoje snove.

Tvoj životni cilj?

Da uspijem u svojoj karijeri, da jednog dana zaigram u dresu reprezentacije i budem poznata, poput Majde Mehmedović, koja je moj rukometni uzor.

Kojom se mišlju vodiš u životu?

Na putu do uspjeha moramo prvo vjerovati u sebe i svoje djelo, pa tek onda dati svoj maksimum i uspjeh je zagarantovan.

Osim Nikšića, u kom gradu bi voljela da živiš?

Pošto obožavam prirodu, vjerovatno bi to bilo neko mjesto gdje ima dosta zelenila i čistog vazduha. Neki grad u Švajcarskoj bi bio idealan za život.

Šta tebi znači Nikšić?

Iako su svi mišljenja da naš grad nema baš dobre uslove za život i odlaze iz njega u potrazi za poslom ili gradjenjem karijere, ja, ipak, volim svoj grad. Naravno, zbog svoje karijere, i ja bih morala otići negdje drugdje, ali bih se uvijek vraćala gradu gdje sam rodjena, odrasla, napravila prve korake ka uspjehu i koji ima posebno mjesto u mom srcu.

Kojim se nagradama mozeš pohvaliti?

Prvo ću pomenuti veliki broj kolektivnih nagrada na turnirima u našoj državi i regionu, a, takodje sam osvajala i individualne nagrade za najboljeg igrača turnira u Podgorici i za najboljeg odbrambenog igrača, takodje u Podgorici.

Za kraj šta bi poručila mladima koji žele da se bave rukometom?

Iako postoji mišljenje da je rukomet dosta grub sport, što je donekle i opravdano, svima koji vole ovaj sport i žele da se bave njim, poručila bih da to i urade i da slijede svoje snove.

Mašo, ekipa portala Mladi Nikšić ti se zahvaljuje na izdvojenom vremenu za davanje ovog intervjua i želi ti sve najbolje u karijeri i životu, još mnogo postignutih golova i da ostvariš svoj san!