Naša sugrađanka Maša Miljanić, ima osamnaest godina i učenica je četvrtog razreda Gimnazije Stojan Cerović. Za sebe kaže da je vesele prirode i da se trudi da uvijek bude pozitivna. Takođe je i druželjubiva, uporna, ambiciozna i jako emotivna. Bavi se plesom i veoma je uspješna u tome.
Za naš portal govori o ljubavi prema plesu, o vrstama plesova koje ona preferira, takmičenjima…
Otkuda ljubav prema plesu?
Ples me je privukao još kao malu djevojčicu, koja je svaki dan ispred ogledala smišljala bezbroj pokreta, koreografija, i sanjala o sceni i nastupima. Moji roditelji prepoznali su moj talenat i osjetili ljubav koju osjećam prema plesu, i sa svega tri godine upisali me na isti, od tog trenutka živim svoj san.
Zašto baš ples?
Plesom se kroz pokret i muziku može pokazati unutrašnje osjećanje, a sklop pokreta i muzike predstavljaju poseban svijet u kome se osjećam srećno.
Koje plesove voliš da igraš?
Osam godina trenirala sam folklor i moderni ples. Vremenom odlučila sam da unaprijedim svoje plesno znanje, i odlučila se za hip hop i latino ples.
Da li imaš partnera ili solo?
Hip hop plešem u formaciji, dok se kao solo plesač takmičim u kategoriji latino plesova.
Kojeg takmičenja se najradije sjećaš?
Svako takmičenje predstavljalo mi je novi izazov, donijelo mnogo lijepih trenutka, i uspomena kojih ću se sjećati cijelog života. Uživala sam zaista na svakom takmičenju. Što se tiče nagrada, izdvojila bih prvo mjesto, na svjetskom takmičenju u Liberecu, u kategoriji Latino grupe. Jedan od najljepših trenutaka u mom životu sigurno, pjevati himnu svoje zemlje sa prijateljima i trenerima, bilo je neprocijenljvo.
Da li imaš hobije?
Pored plesa, moja velika ljubav je gluma, kojom sam se bavila sedam godina. Volim da putujem, upoznajem nova mjesta, ljude, čitam, gledam filmove, družim se i treniram.
Kako usklađuješ obaveze?
U početku bilo mi je teže da tokom školske godine postignem sve, ali uz trud, rad, i volju sve se može, pa sam tako uspjela da uskladim odličan uspjeh u školi svake godine, zajedno sa plesnim obavezama. Takođe profesori u školi, i moja razredna, profesorica Zorica Mitrić koja prati svaki moj uspjeh i bodri me na svakom polju, već tri godine, uvijek imaju razumijevanja, i pružaju mi veliku podršku.
Ko ti pruža najveću podršku?
Najveću podršku pruža mi moja porodica, prvenstveno roditelji i brat, kako u plesu, tako i u svemu ostalom, i zahvalna sam im na svemu. Takođe tu su i moji treneri, bez kojih ništa od ovoga ne bi bilo moguće. Naravno, veliku zahvalnost dugujem svom dedi, i svojim bakama koji su obilježili moje odrastanje i pružili mi beskrajnu ljubav.
Šta smatras svojim najvećim uspjehom?
Moj najveći uspjeh je sve što sam postigla sa svojih 18 godina, ali smatram da moje vrijeme tek dolazi, i nadam se da ću u narednom periodu, ostvariti sve svoje ciljeve.
Planovi za budućnost?
Što se tiče plesa u budućnosti, ne planiram se baviti profesionalno, već se želim posvetiti nekim drugim stvarima, kao što su škola i studije, ali ples kao moja prva ljubav, zauvijek će biti tu, na koji način vidjećemo, vrijeme će pokazati.
Poruka mladima?
Moja poruka za mlade jeste da nikada ne odustaju od svojih snova, da snažno vjeruju, trude se i bore, jer samo radom se može stići do cilja. Koliko god padova na svom putu imali, bitno je da ustanu, nauče lekciju i prihvate grešku, i nastave svoj put ka cilju.
