Marko Miranović – Sve je moguće samo treba dovoljno željeti
Naš sugrađanin, dvadesetosmogodišnji Marko Miranović osvaja svijet košarke, punog srca i jakim željama grabi ka onome o čemu je maštao, noseći titulu igrača utakmice i zvanje MVP-a, koje je nedavno dobio.
Za naš Portal je govorio o svojim počecima, uspjesima i onome šta za njega trenutno predstavlja najveće zadovoljstvo.
– Kada si počeo da se baviš košarkom? I kako je sve to počelo?
Košarkom sam počeo da se bavim na svom osmom rodjendanu. U svijet košarke me uveo košarkaški stručnjak Rade Petrović iz Nikšića, koji me je naučio prvim košarkaškim koracima i pomogao mi da zavolim košarku.
– Možeš li da nam malo objasniš – kako su izgledali počeci, tačnije – kako je to biti košarkaš sa osam godina?
Kada sam počinjao sve je bila igra,prve korake sam napravio u košarkaškom Klubu MSN, treneri su se uvjek trudili da nam pomognu da prvo zavolimo košarku, a onda i da učimo i napredujemo.
– Ko ti je bio najveća podrška?
Najveća podrška i najbolji prijatelj koji je uvjek bio uz mene, podržavao me i pratio gdje god sam igrao je moj otac Zoran, koji i danas dolazi i prati moje utakmice.
– Da li si imao tenutaka kada ti je bilo teško?
Imao sam trenutaka i kad je bilo teško, ali i u takvim momentima sam uvjek imao veliku podršku porodice i prijatelja koji su su bili tu za mene.
– Koji je tvoj prvi uspjeh koji pamtiš? I da li možeš neki uspjeh posebno da izdvojiš i zašto?
Najviše uspjeha sam imao u mlađim kategorijama. Izdvojio bih Polufinalni turnir sa ekipom Anderbe, na čelu sa trenerom Darkom Jevtićem, koji mi je dosta pomogao u mom košarkaškom razvoju.
– Kada si odigrao svoj prvi seniorski meč?
Svoj prvi seniorski meč odigrao sam u dresu Sutjeske koja se te godine vratila poslije dugogodišnje pauze.
– Za koga si sve igrao, to jeste, za koje timove?
Nakon Sutjeske, nastupao sam i za Danilovgrad, Studentski centar i Gorštak iz Kolašina.
– Koje su ti značajne ponude koje si dobio?
Ove godine sam dobio ponudu da igram u Albaniji, na poziv trenera Bobana Ninića, koji mi je pomogao da se vratim na pravi put i nastavim svoj košarkaški put kako sam i započeo.
– Šta ti trenutno predstavlja zadovoljstvo i uspjeh u tome čime se baviš?
Za sada sam prezadovoljan, jer tim za koji igram je po prvi put u svojoj istoriji, osvojio neko takmičenje, a to je Super kup Albanije protiv ekipe Tirane, gdje sam bio igrač utakmice i dobio zvanje MVP-a. Takođe, igrali smo i finale Kupa.
– Šta je sljedeće što te , odnosno vas, kao tim, očekuje?
Uskoro počinje finale Nacionalnog prvenstva, gdje ćemo se boriti za titulu sa aktuelnim prvakom ekipom Tirane koja je nastupala u balkanskoj ligi i imala veoma zapažene rezultate. Do sad smo uradili nešto što niko nije očekivao, ali takodje nastojimo do kraja da se borimo i pokušamo da osvojimo Prvenstvo. Znamo da neće biti lako, ali daćemo maksimum kao i do sada.
– Koji su tvoji planovi za dalje kada je košarka u pitanju (ako otkrivaš to)?
Ne planiram mnogo unaprijed, mnogo sam srećan trenutno. Sa ekipom Teute iz Drača sam igrao već dva finala ove sezone i osvojili smo Superkup Albanije (prvi trofej u istoriji ekipe). Takodje, igramo finale Nacionalnog prvenstva i u prvoj utakmici smo napravili brejk u gostima, tako da trenutno razmišljam samo o par utakmica koje predstoje. Kad sezona završi, vidjeću za dalje. Ponuda ekipe iz Drača je na stolu i ako uspijemo da dogovorimo saradnju, biće mi zadovoljstvo da branim boje Teute i naredne sezone.
– Kako usklađuješ druge obaveze i sport?
Mnogo vremena provodim u sali, ali trudim se da budem fleksibilan i da stižem da obavim i ostale obaveze.
– Da li imaš dovoljno slobodnog vremena i kako ga provodiš, šta voliš da radiš?
Slobodno vrijeme koristim da pročitam neku dobru knjigu, obidjem neka mjesta u okolini Drača, ima dosta lijepih mjesta na kojima volim provoditi vrijeme.
– Da li vidiš sebe u još kojoj sferi osim u sferi sporta? Šta je sa studijama, da li se na tom polju nešto radi?
Cijeli život se bavim sportom, takođe, trudiću se da u skorije vrijeme završim fakultet. Pri kraju sam studija Fakulteta za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću, tako da ću se truditi i po završetku igračke karijere da ostanem u sportu.
– Imaš li neki životni moto? Šta bi poručio mladim sugrađanima?
