Maja Lalatović: Proza kao lijek za dušu
Naša sugrađanka Maja Lalatović, rođena je u Nikšiću, gdje je završila osnovnu i srednju školu, kao i fakultet. Ima 26 godina. Trenutno živi i radi u Tivtu. Amaterski se bavi pisanjem. Pored toga bavi se učiteljskim pozivom, čime je veoma zadovoljna. Kod sebe najviše ističe svoju kreativnost, pa tako slobodno vrijeme koristi na najbolji mogući način. Za naš portal govori o svojoj ljubavi prema pisanju, inspiraciji, planovima…
Možete li u par riječi opisati sebe?
Čovjek koji vjeruje u bajke, jednom će u nju i upasti. Vječiti maštar.
Kada se kod Vas javilo interesovanje za pisanjem?
Često prije sna jave se trenuci kada se zapitate šta je sljedeće što vas čeka, da li ste prave odluke donijeli tog dana, izgovorili prave riječi. Bojaznost od sjutrašnjeg i užitak u sadašnjem. Trenutke kada naviru sjećanja, iskoristim i zapišem. Bez “obrade”, onako u naletu, uhvatim neku misao, od toga stvorim priču, pjesmu, prozu.
Stekao se utisak da ste sve što ste napisali proživjeli. Da li je to tačno?
Povezujem mjesta i ljude, dok u nekim trenucima prećutim sve, u nekim pronađem notu, u čijem ću smislu uživati i stvoriti vrtlog riječi.
U čemu nalazite inspiraciju?
Ona pronađe mene. Volim da moje riječi imaju direktno značenje. Ljudi često postave stvari “u kalupe”. Dok cijeli svijet sve radi uvijeno, ja idem direktno.
Kako je nastala Vaša prva pjesma?
Ne bih mogla odrediti koje razdoblje, ali tokom odrastanja, upoznavajući svijet i šireći vidike, sve više sam poklanjala pažnju hartiji.
Koji pjesnički uticaji ili uticaji drugih umjetnika, su važni za Vaše stvaralaštvo?
Prožimalo se mnogo stvaralaca. Recimo, knjiga o životu Van Goga, govori kolike emocije i žudnje čovjek pretače i unosi u svoje djelo. Njegovo je njemu donijelo slavu i istovremeno ga koštalo života.
Koga bi posebno izdvojili?
Izdvojila bih Aleksandra Lesa Ivanovića, njegove riječi su moj pokretač.
Planovi u budućnosti?
Planirati u danjašnje vrijeme, nema mi smisao. Imam zamisao, ali od sada, razmišljam u sebi.
Šta za Vas predstavlja Nikšić?
Nikšić je mjesto kojem se uvijek iznova vraćam. Nikšić je mir i mladost, u danima djetinjstva, najveća radost.
Poruka mladima?
Da marljivo i uporno rade na sebi i da što više čitaju, čitanje je lijek za dušu.
Maja Lalatović
Poneka kap na kraju kaputa ostavi trag,
Da sjeti na onaj zagrljaj drag.
U jednom džepu dvije karte stoje,
Sjete nas na one godine – kada je ljubav bila u dvoje.
Na klupi kraj oronule kuće,
Ostavismo pismo za neke buduće.
Sjecas li se one starice usamljene?
I ne znam kako smo je zvali,
Ali, zbog njene tuge te noći
pobjegosmo, znajući da više nikada nećemo, kraj nje, na klupi toj doći.
