Luka Lipovac rođen je 16.07.2002. godine u Nikšiću, strastveno se bavi biciklizmom i bio je prvak države u tom sportu. Za naš portal govori o svojim hobijima, obrazovanju, budućnosti…
Čast mi je govoriti za sjajni portal “Mladi Nikšića”. Sve razrede Osnovne škole “Olga Golović” sam sa završio sa odličnim uspehom, a potom sam se upisao u Prvu srednju stručnu školu, smjer građevinski tehničar, koju sam takođe završio sa odličnim uspjehom. Ove godine sam upisao građevinski fakultet na Univerzitetu Crne Gore u Podgorici.
Šta radiš u slobodno vrijeme? Imaš li hobije?
Hvala najljepše, nadam se da hoću. U slobodno vrijeme se trudim da se posvetim zdravom načinu života, dakle da budem što više fizički aktivan. Često obilazim svetinje širom Crne Gore, a i u regionu. Neki od mnogobrojnih hobija su mi svakako plivanje, igranje basketa, street workout, ali mi je, naravno, najdraži biciklizam.
Otkud zanimanje za biciklizam?
Biciklom sam svaki dan išao na trening košarke u sali koja je bila udaljena 2 km od kuće, i tako sam se, mogu reći, “zarazio” pedalanjem i tako sam nastavio da vozim sve do danas.
Bio si i prvak države
Kako sam nastavio da vozim, sve mi se više i više vrata otvaralo. Upoznao sam dosta drugova. Svakodnevno sam se pripremio napornim kondicionim treninzima a rezultat toga je bio to što sam 2020 godine postao prvak Crne Gore u planinskom biciklizmu u kategoriji juniora. Bilo je jako teško, nijesam imao najbolju opremu, ali je volja i trud pobjedila. Kao što reče vladika Njegoš: “Ne bije boj svijetlo oruzje, no srce u junaka”. Ove godine sam završio kao drugi najbolji biciklista u kategoriji juniora na nivou Crne Gore ali sam zadovoljan i tim plasmanom jer mi nagrade nijesu bitne već druženje i adrenalin koji donosi svaka nova vožnja.
Da li misliš da bavljenje biciklizmom može biti opasno s obzirom na stanje na crnogorskim putevima?
Naravno da je bavljenje biciklizmom opasno, pogotovo ovdje kod nas, jer se biciklisti uopšte ne poštuju u saobraćaju, a i nemamo biciklističke trake. Zbog toga, kada vozim, uvijek biram sporedne puteve, gdje je vjerovatnoća da ću sresti automobil vrlo mala. Veliki sam ljubitelj prirode pa mi posebno zadovoljstvo pričinjava vožnja po zahtjevnim šumskim putevima koji su prekriveni kamenjem, lišćem i puni nepredviđenih izazova. Naravno, tu je uvijek samnom i sjajna ekipa biciklista i mojih prijatelja, iz Nikšića.
Koja ti je najveća tura do sada i koje su ti ostale posebno u sjećanju?
Najveća tura do sada mi je bila od 206 km: Niksić – Trebinje – Mrkonjići – rodna kuća Svetog Vasilija Ostroškog – manastir Zavala i nazad. Pored te ture ima i ostalih koje nikada neću zaboraviti. Na primjer vožnja do manastira Mileševe, do Bukumirskih jezera, Zabojsko jezero, Bokokotorski zaliv, Durmitorski prsten, Kapetanovo jezero, ture po Bjelasici i još mnoge druge.
Kakvi su ti planovi za budućnost?
Fakultet bih stavio na prvo mjesto, a pored faksa, ako vrijeme to bude dozvoljavalo, voziću neke kraće biciklističke ture. Vjerujem da se sve može postići redovnim radom i trudom.
Koju bi poruku poslao svojim vršnjacima u Nikšiću a i u cijeloj Crnoj Gori?
Da se više bave sportskim aktivnostima, da ne gube vrijeme na prelistavanje besmislenih a, nažalost, često i štetnih sadržaja na društvenim mrežama, da što više vremena provode u prirodi i svakako da grade među sobom duh tolerancije, mira i iskrenog prijateljstva.
