Da, bez obzira na bilo kakav vid različitosti, zdravstvenog stanja ili fizičkog oštećenja, svi ljudi zaslužuju da imaju jednaka prava, mogućnosti za individualni razvoj i napredak, kao i na zajedničko druženje i prihvatanje u društvenoj zajednici, uvjerili smo se prilikom posjete nikšićkom Udruženju za pomoć licima ometenim u psihofizičkom razvoju. Princip zajedništva, međusobno uvažavanje i želja za edukacijom i progresom, nešto je što se odmah osjeti između korisnika i saradnika koji im pomažu u svakodnevnim aktivnostima.
Vesna Lončar, stručna saradnica u Udruženju, istakla je da oni funkcionišu i rade timski, pa se svi odlično uklapaju, a rad sa djecom se realizuje kroz različite dnevne aktivnosti i to: vaspitno-obrazovne, aktivnosti koje su vezane za sportsku rekreaciju, odlazak u teretanu i bazen, rad na računarima (shodno stanju djeteta) i onoga što je programom predviđeno, a korisnici, takođe, imaju mogućnost učenja stranih jezika.
„Djeca se zaista trude i ono što je značajno jeste da oni imaju svoje unutrašnje potencijale koje mi, tek kasnije vidimo i primjećujemo njihovu sposobnost da lijepo crtaju, bojaju, pa smo ih uključivali u rad sa suvenirima, a na kraju smo učestvovali na sajmovima i prodavali iste. Djeca na tim sajmovima prezentuju svoje radove i mislim da kompaktno funkcionišemo“, kazala je Lončar i dodala da je u Udruženju zastupljen i stručni kadar: fizioterapeut, psiholog, logoped, defektolog, veliki broj pedagoga i personalnih asistenata, pri čemu u prostorijama vlada prava timska atmofera, gdje svi zajedno uče i sarađuju, što je vidljivo i kroz njihove rezultate.
Pored toga što sa djecom rade u grupama, realizuje se i kontinuirani individualni rad, a o kvalitetu istog svjedoči dobra povratna informacija od strane roditelja, ali i broj od 250 korisnika, od čega 60 na dnevnom nivou.
U Udruženju se vodi računa o svemu: od poštovanja epidemioloških mjera, do načina rada sa djecom i edukaciji koja im je prilagođena.
„Djeci najviše prijaju kreativne radionice u koje su uključeni, vole igru i zabavu, većina njih je spremna da uči mnogo više od onoga što znaju i jako su srećni zbog toga. Družimo se, gostujemo, pokazujemo svoje kvalitete i potencijale koje posjedujemo i trudimo se da informišemo građane o pravima i zaštiti osoba sa invaliditetom“, saopštila je Vesna i skrenula pažnju da su jedna od organizacija koja se bavi zapošljavanjem osoba sa invaliditetom, a da su korisnici uvijek voljni da rade ono što im se ponudi.
Kako je objasnila, obično su to poslovi vezani za kreativni rad, frizer ili kozmetičar, ali ima i puno onih sa nekim oštećenjem koji su stekli određeni stepen obrazovanja pa mogu da rade u različitim sektorima. Takođe, danas se više radi na poboljšanju standarda osoba sa invaliditetom i vidljiv je napredak u odnosu na neki prethodni period.
„To, naravno, zavisi od više faktora: uslova sredine, finansijskih sredstava, prihvatljivosti osoba sa invalititetom u određenoj sredini, ali je ključno da su oni poboljšali svoj nivo obrazovanja i edukacije“, dodaje Vesna i zaključuje da oni kao njihovi zastupnici nastoje da informišu ljude o statusu korisnika i njihovim postignutim rezultatima.
Marijana Šundić, personalni asistent, kazala nam je da se u radu sa djecom jako dobro snalazi i da voli svoj posao, a to je i nešto što je ispunjava. Kako kaže, trudi se da im pomogne u svim zadacima, pri čemu joj je podjednako važna i dobra komunikacija sa ostalim kolegama.
„Često organizujemo razne aktivnosti. Djeca su kreatori nekih ideja, pomažu mi i zajedno rješavamo zadatke. Često čitamo bajke, organizujemo karaoke, učimo računanje. Mislim da su djeca jako zadovoljna, a sama činjenica da dolaze svakodnevno i plaču pri odlasku svjedoče o tome“, istakla je Marijana i dodala da je srećna, kako ona tako i djeca.
