Neruda je stilski prešao put od neoromantizma preko nadrealizma do čiste borbene i socijalne poezije. Osnovna tema koja okupira njegovo stvaralštvo u ranijim godinama je ljubav, a kasnije pustoš, samoća, patnja, borba i smrt, što je prisutno i u pjesmi “Ljubavi moja, umrem li, a ti ne umreš”.

Ljubavi moja, umrem li, a ti ne umreš,
ljubavi moja, umreš li, a ja ne umrem,
ne ostavimo bolu odviše prostora:
nema života do ovoga koji živimo.

Prah u žitu, pijesak u pijesku,
vrijeme, voda što luta, nejasan vjetar
odnio nas je kao ploveće sjeme.

Moglo se desiti da se ne sretnemo u vremenu.

Onu livadu na kojoj se nađosmo,
o maleni beskraju, vraćamo,
ali ta ljubav, ljubavi, nije svršena.

I kao što nije imala rođenja,
ni smrti nema i kao duga rijeka
mijenja jedino zemlje i usne.

Pablo Neruda