Liturgiju u Dolima pivskim služio Episkop Metodije
Njegovo Preosveštenstvo Episkop budimljansko-nikšićki G. Metodije služio je na praznik Trećeg obretenja glave Svetog Jovana Krstitelja, u utorak 7. juna 2022. godine, Svetu Arhijerejsku Liturgiju u manastiru Trećeg obretenja glave Svetog Jovana Krstitelja, u Dolima, metohu Pivskog manastira.
Riječima arhipastirske besjede obratio se Preosvećeni vladika Metodije, čestitajući praznik Vaznesenja Gospodnjeg i vaznesenje duša Svetih Dolskih mučenika.
„Oni su na današnji dan, na Treće obretenje glave Svetog Jovana Krstitelja na ovom mjestu, koje je strašno ali je i svijetlo i sveto, jer su se u jednom trenutku na stotine duša vaznijele na nebo u naručje svoga Oca nebeskog sa ovog strašnog mjesta, pivskih Dola. Horde zla 1943. godine, koje su išle ovim prostorima i pustošile sve na šta su naišle; sve što je dobro, nevino, sveto i čestito u ovom kraju bilo te godine je od SS divizije „Princa Eugena“ koja je glavna i najbrojnija bila i svih onih satelita fašističkih, koji su uz njih išli kao što su ustaše i handžar divizija, muslimani iz Hercegovine, a čak je bilo, kažu, i fašističkih Italijana i Bugara koji su tada, u njemačkoj operaciji „Švarc“, samo za jedan sat, u Dolima, pobili preko 520 čeljadi, od toga stotinu i više djece“, rekao je Vladika.
Podsjetio je da je najmlađe dijete bilo ono koje se rodilo u trenutku stradanja, tom „nesrećnom času poklanja“.
„Čim je oči otvorilo i zaplakalo već je bilo nabijeno na bajonet i zaklano. Svi ti ljudi iz ovog kraja su bili uglavnom žene, djeca, nejač, starci koji su ostali u svojim selima, a vojno sposobni muškarci su regrutovani u partizanske ili četničke jedinice. Koga su god ubijali ti naši neprijatelji nikoga nisu pitali jesu li mu djeca u partizanima ili u četnicima. Sve što je hodalo i srpskim se imenom zvalo i pravoslavnom vjerom disalo, krstom krstilo sve je bilo na ovom mjestu pobijeno. Preko 1200 ljudi samo za nekoliko dana u to strašnom pogromu“, naveo je Episkop Metodije, dodavši da je ovo mjesto za naš narod, uz to što je svetinja, uvijek bilo i biće strašna opomena.
„Sve te ideologije će proći i podjele kojima se dijeli naš narod vjekovima unazad samo ono dobija novu formu i oblik, sve će to proći, ali ako se mi i dalje budemo dijelili i ne budemo složili kao braća i prepoznali jedni u drugima braću i ono svog bližnjeg i vidjeli lik Božji u njemu i bili spremni u svakom trenutku, radi ljubavi Božje, da onom svom bližnjem sve oprostimo i da ga do kraja volimo, pa i ako je u nekom lošem, zabludjelom stanju sačekamo i budemo strpljivi da se projavi svjetlost i blagodat Božja na njemu, ako ne zbog njegovih zasluga a ono zbog zasluga naših predaka ili zbog našeg trpljenja – dakle, ako se ne budemo osvijestili i složili kao narod naš biološki opstanak će biti doveden u pitanje i mi ćemo se istražiti“, poučavao je Preosvećeni Episkop.
Tada, po njegovim riječima, neće biti važno ko je u kojoj političkoj stanci bio, ni kakvu je ideologiju zastupao.
„Na ovom mjestu, na najsvirepiji način, neprijatelj roda našeg podsjetio nas je ko smo i šta smo mi. U očima Dolskih mučenika, siguran sam u to, mi izgledamo kao narod, koji se dijeli među sobom iz bilo kojeg razloga, jadni i žalosni jer gubimo iz vida pravu suštinu i smisao našeg ljudskog života. Hristos nas je pozvao, zbog Koga smo se danas ovdje sabrali, služeći svetu Liturgiju da volimo svakog čovjeka i da budemo u miru sa cijelim svijetom, a kamoli sa onim ko nam je rod i koji nam je iz kuće, naša familija, bratstvo i pleme“.
„Ako mi, pošavši iz ovog svetog i strašnog mjesta ne budemo čvrsto riješili da sami sebi obećamo i precima svojim da ćemo učiniti sve što možemo, a to je osnovni, glavni zadatak naš danas ovdje, jeste da se sa svima, pogotovo sa bližnjima, izmirimo i gledajući samo na ljubav Božju i na ono što je najvažnije,a to je da opstanemo kao narod, jeste da se međusobno izmirimo. Ko god neće, narod je rekao, brata za svog brata, taj će tuđina za gospodara. Svi znamo šta znači kad dođe strana čizma i stane za vrat, kao što je harala i išla `43. i tih nesretnih godina ovim prostorima“, kazao je Vladika budimljansko-nikšićki.
Naglasio je da je naša najveća sramota da se i danas dijelimo po istim pitanjima.
„Naša najveća sramota je danas da svi oni ljudi koji su nevino pobijeni, ne samo ovi ovdje u Dolimo i u Pivi; nedaleko odavde i širom Crne Gore, po okolini Nikšića, Vidrovana, pune su jame i danas kostiju ljudi pobijenih nevino od bratske ruke u to doba. To je naša najveća sramota danas. Ako mi krenemo sa ovog mjesta i dalje istrajavajući na našim razmiricama izmišljenim i neizmirenim računima, danas to iše ne predstavlja ništa. Ako ne oprostimo jedni drugima, mi više nemamo kud ići naprijed, nemamo čemu da se nadamo, a drugi i strani okupator i neprijatelj nam neće biti potreban“, rekao je Episkop Metodije, poručujući da je njegova želja i molitva da se kao narod osvijestimo i u bližnjem vidimo svog brata i tada će ovdje, napokon, istinsko sunce slobode, ljubavi, dobrote u ovoj mučeničkoj zemlji i ovom narodu zasijati.
„Da se kao braća zagrlimo, izmirimo, zaboravimo sve izmišljene podjele koje su bile prije desetine i stotine godina“, poručio je Vladika.
Nakon Liturgije i pričešća vjernog naroda, upriličena je trpeza ljubavi. Domaćin slave, zajedno sa Crkvenim odborom, bio je Milenko Mićanović. Održan je prigodan kulturno-umjetnički program tokom kojeg je besjedio o. Predrag Šćepanović, paroh podgorički. Osveštan je i prelomljen slavski kolač i žito povodom slave hrama u Dolima, koji je podignut u spomen na nevino postradale pivske mučenike tokom Drugog svjetskog rata. Sveti Arhijerejski Sabor SPC kanonizovao je 24. maja 2017. godine žrtve nacističkog zločina u Pivi, u čijim selima je od 6. do 12. juna 1943. nacistička Princ Eugen divizija, zajedno sa muslimanskim ustašama iz SS Handžar divizije, pobila 1290 Pivljana, među kojima 549 djece i omladine do 20 godina. Samo u Dolima 7. juna stradalo je 522 nejači, od kojih 109 djece mlađe od 15 godina.
Izvor: Eparhija.me
