Liturgijsko sabranje u Goliji
Njegovo Preosveštenstvo Episkop budimljansko-nikšićki G. Joanikije služio je, na praznik Svetog prvomučenika i arhiđakona Stefana, u četvrtak 9. januara 2020. sa sveštenstvom Svetu Arhijerejsku Lituriju u manastiru Svetog Save pod Orlinom na Goliji.
Episkop Joanikije u čin čteca proizveo je Miroslava Stanišića, inženjera saobraćaja iz Nikšića.
U liturgijskoj propovijedi Preosvećeni Vladika je kazao da su božanski događaji takvi da, iako se dogode prije više vjekova, njihovo dejstvo je vječno, a radost koju donose ne zastarjeva.
„Ona prožima vjekove i vremena, i duše ljudske koje vjeruju i raduju se susretu sa Bogomladencem. Sve ih obuzima ista ona radost, kao u prvi dan. Zato u ove božićne dane, u nastavku praznika, produžavamo radost božićnog slavlja. Juče smo, posebno, proslavljali Sabor Presvete Bogorodice, jer je i prirodno da proslavljamo Onu Koja je Bogomladenca Hrista rodila, Koja je pod dejstvom sile Svetog Duha, a po volji Boga Oca sa Neba, primila Spasitelja svijeta u svoju utrobu u koju se nastanio. Od NJe je primio ljudsku prirodu, postao kao jedan od nas. To su velike tajne naše svete vjere, ali su potvrđene kroz iskustvo vjekova“, rekao je Vladika Joanikije.
Dodao je da naša sveta vjera pravoslavna osvećuje duše svih koji u Boga vjeruju, klanjajući se Svetoj živonosnoj Trojici Ocu i Sinu i Svetom Duhu, koji slave ovaploćenje Hristovo, koji se čuvaju od grijeha i u istinitoj vjeri mole Bogu.
„Naša vjera je takva vjera koja rađa svetitelje. Rodila je i Svetog prvomučenika Stefana, prvog Hristovog svjedoka i mučenika i zato se on proslavlja u treći dan Božića. On je, podobno svom Gospodu, postradao za vjeru i oprostio svima koji su ga klevetali, sudili i mučili, kao i NJegov Gospod na krstu što je oprostio svima“.
„Takva je bila sila njegove vjere. To je iznad ljudske prirode i Bog onima koji istinski vjeruju u NJega daje takvu blagodat da im je moguće ono što običnom čovjeku nije. I ovaj sveti hram je posvećen jednom takvom Božjem ugodniku Svetom Ocu našem Savi, prvom Arhiepiskopu srpskom“, besjedio je Episkop Joanikije.
Čudotvorna sila Svetog Vasilija Ostroškog, naveo je Vladika, uvjerava nas, potpuno, u to da je naša vjera sveta, uzvišena, veličanstvena.
Tokom sabranja „na divnom i osvećenom mjestu, novopodignutom manastiru Svetog Save ispod Orline na Goliji“, Vladika je predstavio novu nastojateljicu ovog manastira, mati Evangeliju.
„Nijesmo podizali ovaj manastir, nije naš ktitor g.-din Davidović ovaj manastir podizao, samo da ga gledamo kako je lijep, nego da se u njemu sabiramo, da se u njemu osvećujemo, da se ovdje Bogu molimo, da slavimo Boga i Svetog Savu, da se kandilo vjere, stalno, prislužuje i da bude utjeha svima koji se ovdje sabiraju na molitvu, tražeći milosti od Boga, Koji je izvor ljubavi, dobrote, pravde, istine i svega što bogolikoj duši ljudskoj treba“.
„Neka bude srećan ovaj praznik, neka bude srećnoj našoj mati Evangeliji, čestitoj monahinji, koja je, nekoliko godina, bila u Dragovoljićima, mnogo lijepu uspomenu ostavila u tom kraju i mnogo uradila. Najviše što je uradila, pored svega što je učinila tamo, što je sabrala selo i objedinila narod oko svetinje. Nadamo se da će tako i ovdje biti. Uvjeren sam da ćete vi našu mati Evangeliju podržati, pomoći, a i ona da će u svemu biti vjerna svom monaškom zavjetu da se potpuno stavi u službu Bogu, Crkvi i hramu Božjem“, poručio je Preosvećeni Episkop Joanikije.
Podsjetio je da je ktitir manastira Svetog Save, g.-din Daka Davidović ovu svetinju „sa velikom ljubavlju podigao, ne štedeći sredstava i ukrasio“.
„On je ovo zaveštao svom narodu, svom kraju, svom zavičaju, pa mi svi treba da se potrudimo da ovu svetinju očuvamo, ukrašavamo i unapređujemo. Najvažnije čime ćemo je unaprediti je da se ovdje sabiramo na svete službe Božje. Bog će poslati nekad sveštenika, nekad kaluđera, nekad igumana, ponekad će doći i Vladika. Velike su obaveze na sve strane, ali vi to dobro razumijete. Hvala vam na vašoj ljubavi. Neka vam bude srećan ovaj praznik. Neka božićna radost uđe u vaše domove i nastani u vašim srcima u sve dane života vašeg“, zaključio je na kraju svog arhipastirskog slova Njegovo Preosvetenstvo Episkop Joanikije.