Krivokapić gostovao u tribini “Kultopis”

Gost tribine “Kultopis“, organizovane u okviru Septembarskih dana Nikšića, bio je Boro Krivokapić, piše Pobjeda.

Predstavljen je kao Crnogorac spreman da bude uz ljude koji se bore u bitkama za koje mnogi smatraju da su unaprijed izgubljene, jedini filozof među južnoslovenskim novinarma i jedini novinar među južnoslovenskim filozofima.

Krivokapić, podsjetio je moderator tribine, urednik rubrike za kulturu dnevnog lista “Pobjeda“ Vlatko Simunović, zvanično iz novinarstva odlazi 1988. godine (odmah nakon Osme sjednice CK SK Srbije).

Autorskim tekstovima, poslije duge šutnje, oglasio se u dva serijala publikovana u “Pobjedi“ u kojima lucidno analizira činjenja dijela aktera na politič- koj sceni u Crnoj Gori, prepoznajući ih kao scenario za fatalni udar opozicionih lidera udar na njene temeljne vrijednosti i opasnost za njen opstanak.

“Moja pojava posljednjih godina nije ništa čudno i nije ništa novo. Ja sam u NIN-u pisao na crnogorske teme od udara Karavele 1973. godine, pa do prenosa kostiju Kralja Nikole i njegove porodice iz Italije na Cetinje. Mogla bi se samo od toga napraviti knjiga”, podsjetio je Krivokapić.

Kako je kazao, njegov odlazak iz novinarstva desio se u vrijeme kada su izdavači počeli da sanjaju o novinama koje se mogu napraviti bez novinara.

“Kad sam ja ulazio u jugoslovensko novinarstvo, bilo je najmanje stotinu novinara svjetskog potencijala. Kada se dogodilo to što se dogodilo, ja sam morao da odem iz lista koji je bio najbolji u Jugoslaviji, i to ne samo po kvalitetu novinarstva već i u finansijskom aspektu. Bio je to najbolji medijski proizvod koji smo imali. Trideset ljudi svake nedjelje prodavalo je 150.000 primjeraka svog proizvoda. Kad sam vidio Miloševićeve razbojnike kako su ušli u NIN i kako nemilosrdno razbijaju tu energiju – bio je kraj. Rekao sam Tirnaniću da top što slijedi neće biti “titoizam“, da će se glave sjeći na panju. I bilo je tako”, kazao je Krivokapić.

Kako je naglasio, tada nije izgubio samo radno mjesto. Izgubio je profesiju.

“Nikad nijesam imao problema s ljudima, uvijek se znalo šta ja mislim. I tih devedesetih godina znao sam šta se dešavalo. Odajem poštovanje za ono što je tih godina, u antiratnom smislu, uradio Liberalni savez Crne Gore, ali to što su uradili zajedno sa Narodnom strankom nije me moglo privući. Ne mogu zajedno Sekula Drljević, Blažo Đukanović i Peko Dapčević. Crne Gore bez 13. jula ne može biti”, kazao je Krivokapić.

On je Crnu Goru vidio u ruševinama devedesetih.

Danas, kada ga pitaju zašto je brani, kaže da brani ono što je u njoj dobro stvoreno i vjeruje, a to je odnos kakav je imao i prema SFRJ, da je ono što je u njoj stvoreno mnogo vrednije od onoga što u njoj ne valja.

“Crna Gora je, valjda, vidjela 1989. godine šta znači razbiti zemlju, šta ne valja, šta treba mijenjati”, kazao je Krivokapić.

Sudeći po svemu što je kazao na tribini “Kultopis“, njegovo na istorijskom iskustvu formirano mišljenje o Crnogorcima mnogo je gore od ličnog iskustva koje sa njima ima.

“Moja lična iskustva su fantastična, ali mislim o njima, otprilike ono što je Tito o njima kazao Jovu Kapičiću. Nema mnogo Crnogoraca koji su radili na emancipaciji svog naroda. Tu su Knjaz Danilo, Milovan Đilas, pa trojka “Milatović, Đuranović, Žarković“, a završavamo sa Vujanovićem i Đukanovićem. Svi ostali su pod upitnikom. Peka Dapčevića smo ‘survali’, a on samo zbog jedne bitke zaslužuje više nego svi crnogorski vojvode i serdari. Veliki je gubitak za malu Crnu Goru da se odrekne takvih gorostasa kao što su Peko Dapčević ili Milovan Đilas. A odrekla ih se”, istakao je Krivokapić.

Poručio je da ne može svako za svoje izdajnike tvrditi da su bili pošteni, a ostali nijesu.

Tvrdi da kritičkim odnosom treba graditi nešto novo, a stečeno ne treba rušiti

“Ako se uvijek krećete iznova, nigdje nećete stići”, kazao je Krivokapić.

D.D.