Jelena Bulatović je osamnaetogodišnja učenica „Prve srednje stručne škole“ u Nikšiću, smjera zdravstveni tehničar. Iako veoma mlada, odlučila je da svojim početnim znanjem pruži pomoć zdravstvenim radnicima u našem gradu i tako pomogne da se savladaju poteškoće koje su zadesile zdravstveni sistem zbog koronavirusa. Odlučila je da životni put usmjeri ka medicinskom radu i pomaganju ljudima, što i dokazuje njen dosadašnji angažman.
Zbog čega si upisala medicinski smjer?
Oduvijek sam imala želju da budem osoba u bijelom koja će pomagati ljudima. Završetak osnovne škole je bio prekretnica u ostvarivanju te želje. Odmah po prvim školskim danima i vremenu provedenom na praksi, shvatila sam da ću svoje sposobnosti i budućnost razvijati u polju medicine.
Da li je bilo teško online putem učiti i savladati sve stručne predmete?
Čitava situacija sa korona virusom nas je natjerala da se privikavamo na nove načine života. Jedan od tih načina bila je i online nastava. Uz pomoć profesora i svih online sredstava i ovaj period je uspješno završen. Istina, mnogo teže i napornije nego inače. Pa i nama je, iako je naša generacija poznata po tome što većinu svog vremena provodi „online“ , ovaj period je bio vrlo izazovan.
Šta te podstaklo na volontiranje u vakcinalnom call centru u proteklom periodu?
Za volontiranje u Call centru Dom zdravlja Nikšić, sam se prijavila po predlogu moje razredne. To je bila šansa da pomognem našem zdravstvenom sistemu u ovoj borbi sa virusom.
Kakvo iskustvo su ti pružili volonterski dani u Domu zdravlja?
Dani provedeni tamo obogatili su moje iskustvo u radu sa ljudima. Upoznala sam mnogo kolega, sa kojima sam ostvarila odlične odnose i prijateljstva. Kada je riječ o umoru i naporu, čini mi se da sam ga zanemarivali iz želje da što više pomognem i budem od koristi, pa me je on tek kasnije sustigao. Uz sve to imala sam i podršku i pomoć moje drugarice Teodore Abramović, koja je zajedno sa mnom volontirala u call centru, kao i na vakcinalnom punktu OŠ “Luka Simonović”.
Da li smatraš da je „pohvala“ dovoljna za podstrek i zahvalnost tvojoj posvećenosti?
Riječi hvale, kao i pohvale su uvijek dobrodošle. One su te koje hrane srce da nastavim istim putem. Pored tih riječi bitni su i osmijesi ljudi, koji zadovoljni odu sa vakcinacije ili zadovoljni završe telefonski razgovor, znajući da su dobili najtačnije informacije.
Kako te je medicinsko osoblje prihvatilo i da li svojim mladim kolegama, budućim medicinarima, predlažeš volonterski rad?
Svi zdravstveni radnici na punktu su nas jako lijepo prihvatili. Od samog početka su bili tu da nas nauče, ohrabre i upute u rad. Tokom čitavog rada na punktu podijelili su svoja dugogodisnja iskustva i savjete na čemu im neizmjerno zahvaljujem. Ovo volontiranje za mene predstavlja jedno predivno iskustvo, koje će mi pomoći u daljem radu i usavršavanju. Svim mladim budućim kolegama predlažem da ne propuštaju ovakve prilike, jer su one stepenice ka uspjehu.
Nakon osnovne škole, koju je završila sa diplomom luče, Jelena je nastavila da niže uspijehe i u daljem obrazovanju, ali i na takmičenjima i vannastavnim aktivnostima.
Pored besprekornog uspijeha u školi, baviš se i vannastavnim aktivnostima. Koja od njih ti je najdraža?
Pored školskih obaveza, volim da radim na afirmaciji svoje škole. Član sam djačkog parlamenta, u kom smo organizovali različite akcije, rješavali probleme i nedoumice učenika naše škole. Član sam i dramske sekcije, koja je u proteklom periodu realizovala online radionice i snimila film “Kavez”, u svrhe RYCO projekta “VOICES”. Film je zadobio komplimente kako profesora, tako i učenika naše škole. Iako je program završen u januaru moram da navedem da sam bila učenik Access Programa Nikšić. U kom sam usavršila svoje znanje jezika i upoznala američku kulturu. Trenutno sam i član Competitive College Club MNE u kom učim i više saznajem o studijama i studiranju u Americi.
Koliko je teško uskladiti sve obaveze i šta je tajna tvog uspijeha?
Sada sam na maloj pauzi od svih obaveza, ali kada se osvrnem iza sebe ponekad pomislim da je sve to bilo nemoguće. U proteklih šest mjeseci i pored situacije sa korona virusom imala sam mnogo projekata i ostvarenja. Bilo ih je toliko da su i moji roditelji u odredjenim trenucima bili skeptični da li ću sve postići i da li će me umor možda prestići. Tajna tog uspijeha je samo dobra organizacija i motivacija. Jer čovjek kada nešto stvarno želi, on svojom željom može pomjeriti planine.
Hoćeš li svoje obrazovanje nastaviti u istom pravcu?
Četvrta sam godina srednje medicinske škole i namjeravam da svoje obrazovanje nastavim na Medicinskom fakultetu. Kada zamišljam svoju budućnost, vidim sebe u ulozi uspješnog anesteziologa. Srednja škola mi je bila pokazatelj da je ovo poziv za mene, a vrijeme će pokazati da li sam bila upravu.
Tvoja poruka za mlade?
Moja poruka za mlade je da se bore za svoju budućnost, neka oni budu ti koji će sami izgraditi svoju stazu uspijeha i popločati je znanjem i zalaganjem.
