Jedna ličnost, jedan grad

VELJKO BULAJIĆ, jedan od najznačajnijih jugoslovenskih reditelja i scenarista svih vremena, rođen je u Vilusima kod Nikšića. Bulajić se školovao u Sarajevu, gdje mu je otac Miljko bio učitelj, pa direktor Jevrejske škole. Gimnaziju je završio u Nikšiću. Nakon izbijanja Drugog svjetskog rata, sa porodicom se vratio u zavičaj. Nakon toga, završio je filmsku režiju u Rimu, u poznatoj školi studija Ćinećita. Diplomirao je 1959. godine, pa asistirao velikim rediteljima kao što su Federiko Felini i Vitorio De Sika.

Nakon toga vratio se u Jugoslaviju, gdje od 1970. godine živi i radi u Hrvatskoj. Međunarodni uspjeh postigao je već prvim igranim filmom ,,Vlak bez voznog reda”, koji je osvojio nagradu publike na Filmskom festivalu u Kanu. Rediteljsku karijeru započeo je kratkim filmovima „Kamen i more“ i „Brod lutalica“ (1953.), a 1959. režira svoj prvi dugometražni igrani film „Vlak bez voznog reda“. Njegova filmografija, između ostalog, obuhvata i ove poznate filmove: „U oluji“ (1952.), „Rat“ (1960.), „Kozara“ (1962.), „Pogled u zjenicu sunca“ (1966.), „Bitka na Neretvi“ (1969.), „Atentat u Sarajevu“ (1975.), „Čovjek koga treba ubiti“ (1979.), „Visoki napon“ (1981.), „Veliki transport“ (1983.), „Obećana zemlja“ (1986.), „Donator“ (1989.) i „Libertas“ (2006.).
“Cijeli život, nikada nijesam dozvoljavao da se manipuliše odakle sam, ko sam i šta sam. Oduvijek sam bio Vilušanin, Nikšićanin, Crnogorac”, kazao je Bulajić 2014. godine, prilikom posjete Crnoj Gori i Nikšiću.
Veljko Bulajić je tvorac najvećeg filmskog projekta u istoriji jugoslovenskog filma – „Bitke na Neretvi“, za koju je Pablo Pikaso izradio reklamni plakat. „Bitka na Neretvi“, ne samo što je bio najspektakularniji ratni film bivše zemlje, već scensko-finansijski najzahtjevniji projekat toga doba. U snimanju ovoga filma učestvovalo je deset hiljada statista JNA, a korišćena su 22 aviona, 74 oklopna vozila i 20 tenkova. Film je distribuiran u 46 država svijeta, a prikazan je gotovo u cijelom svijetu. „Bitku na Neretvi“ u bioskopima odgledalo je preko 500 miliona ljudi, a pri tom je i svrstan u 10 najboljih filmova iz oblasti svjetske ratne kinematografije.
Veljko Bulajić dobitnik je nagrada Zlatni Lav u Veneciji, Zlatna Nimfa u Monte Karlu, nagrade za režiju u San Sebastijanu i Nju Delhiju, Zlatne medalje na Međunarodnom filmskom festivalu u Moskvi, međunarodne nagrade kritike Cidalc, nagrade Zlatni klas za najbolji film u Valjadolidu, nekoliko nagrada publike i brojnih drugih. Nagrađen je sa nekoliko Zlatnih Arena na Filmskom festivalu u Puli, za najbolje filmove i najbolju režiju, a američka Akademija za umjetnost i nauku nominovala je njegov film „Bitka na Neretvi“ za Oskara. Dva puta bio je član žirija međunarodnog Filmskog festivala u Kanu, kao i na filmskim festivalima u Moskvi i Nju Delhiju. Bulajić je u karijeri sarađivao sa Orsonom Velsom, Sergejem Bondarčukom, Jul Brinerom, ali i sa ocem italijanskog neorealizma Lukinom Viskontijem, autorom filma ,,Zemlja drhti”, kod kojeg je Bulajić kao mladić volontirao, a 20 godina kasnije doživio da budem zajedno sa njim član Kanskog filmskog festivala. Veljko Bulajić je jedan od fenomena i znakova koji pomažu da se dešifruju glavne karakteristike društvenih i političkih kodova i kretanja na umetničkoj i kulturnoj sceni. Njegovi filmovi su bili visoko profesionalni i dobro režirani ratni spektakli, ravni holivudskoj produkciji, kada je taj žanr bio u pitanju. I u 91. godini Bulajić slobodno vrijeme koristi da posjeti rodne Viluse u Crnoj Gori, a već decenijama aktivno živi i stvara u Zagrebu, ne prihvatajući penzionerski način života.

Veljko Bulajić rođen je 1928. godine u Vilusima kod Nikšića. Živi i stvara u Zagrebu.

Izvor: FB Društvo Prijatelja Biblioteke Njegoš – Nikšić