Žarko Šobić, jedan od značajnijih tvoraca naše epske poezije, rođen je u Gornjoj Bijeloj, ispod planine Lole, gdje je proveo dio djetinjstva. Bio je, takođe, i veoma talentovan slikar i uzeo je učešće na preko 20 grupnih i samostalnih izložbi. Međutim, u javnosti je ostao upamćen kao neprevaziđeni stvaralac epskih pjesama, koje su slavile najveće bitke našeg naroda, ali i značajne istorijske događaje i ličnosti.
Šobić je autor preko 30 knjiga epske poezije, a u njima su često dominirali ženski likovi naše prošlosti, poput Hajke, po kojoj je nazvana njegova najpopularnija zbirka pjesama „Hajka Mušovića“. Žarkova poezija, ženu nije prikazivala samo kao ličnost, već kao heroinu. Žarko je bio dosljedni boljševik, do posljednjeg daha. Sa svega 14 godina postao je borac za slobodarske ideale, a 1943. godine postao je borac Pete crnogorske proleterske brigade. Rezolucija Informbiroa ga nije zaobišla, pa je tek 1955. godine, nakon Golog otoka, dočekao slobodu. Od tog perioda, njegova stalna adresa, uz česte izlete u zavičaj, bio je Nikšić.
U Nikšiću je zasnovao porodicu, a njegov sin je poznati jugoslovenski kantautor Miladin Šobić. Dobar dio životnog vijeka proveo je na poslovima inženjera, pri čemu je njegov doprinos bio naročito veliki prilikom izgradnje mnogih hidroelektrana na našim prostorima. Do kraja života pisao je epsku poeziju, prateći društveno-istorijske prilike, a ne zaboravljajući slavnu prošlost našeg naroda, koju je, kao rijetko ko, ovjekovječio stihovima za vječno pamćenje.
Žarko Šobić je rođen u Gornjoj Bijeloj. Preminuo je 2011. godine u Nikšiću.
Izvor: Društvo prijatelja biblioteke “Njegoš”