Javne nabavke u školama u Nikšiću: Između tendera i učionica
Javne nabavke u školama u Nikšiću ne rezultiraju uvijek uslovima koje roditelji i učenici očekuju, uprkos značajnim sredstvima koja se izdvajaju iz budžeta. Kroz projekat podržan od strane BIRN-a i Građanske alijanse, pitali smo naše sugrađane kako vide procese kojima se realizuje nabavka školskog materijala i usluga i koji su njihovi prioriteti. Njihova zabrinutost dolazi u trenutku kada se u javnosti smjenjuju vijesti o milionskim kapitalnim ulaganjima i onima o hladnim učionicama zbog kojih su neke škole morale prelaziti na onlajn nastavu zbog kvarova na sistemu grijanja.
“Mislim da bi škole u Nikšiću trebalo više da ulažu u novi školski namještaj. Djeca često sjede na starim klupama i stolicama koje nijesu baš u najboljem stanju. Ako već postoje javne nabavke za te stvari, bilo bi dobro da se to brže realizuje”, navodi Milan (41).
Njegovo zapažanje otvara pitanje dinamike isporuke. Iako su prema podacima sa portala Mladi Nikšića i zvaničnim objavama Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija (MPNI), škole poput „Braća Ribar“, “Jagoš Kontić”, „Radoje Čizmović“, „Braća Labudović“, kao i “Olga Golović“, nedavno dobile novi namještaj, na terenu je i dalje vidljiva neujednačenost. Dok gradske škole polako obnavljaju inventar u okviru velikog državnog projekta vrijednog nekoliko miliona eura, mnoga djeca u prigradskim i seoskim naseljima i dalje koriste opremu staru više decenija, što ukazuje na potrebu za pravednijom raspodjelom resursa.
Sličnu zabrinutost dijeli i Jelena (34), kojoj je u fokusu energetska stabilnost objekata: “Najviše me zanima kakvo je grijanje u školama, posebno tokom zime. Djeca provode veliki dio dana u učionicama i važno je da imaju humane uslove. Smatram da bi ulaganje u savremene sisteme grijanja moralo biti apsolutni prioritet svake uprave.”
Pitanje energetske efikasnosti nije samo pitanje komfora, već i ekonomičnosti, jer zastarjeli sistemi troše znatno više energenata, što dugoročno iscrpljuje školske budžete.
Da nabavka školskog materijala i usluga često ostaje nepoznanica za širu javnost, ističe Marko (28): “Često čujemo da se raspisuju javne nabavke, ali građani rijetko znaju šta se konkretno kupuje ili koliko se ulaže. Bilo bi dobro da postoji transparentna platforma sa informacijama o trošenju novca u prosvjeti.”
Ovu potrebu za javnim nadzorom potvrđuje i Nikola (52), koji smatra da je u pitanju čist javni interes: “Važno je da se javne nabavke sprovode transparentno. Građani treba da imaju pravo da znaju da li se novac usmjerava u nove klupe, sanaciju krovova ili renoviranje toaleta.”
Sistemska ulaganja ne podrazumijevaju samo kupovinu nove opreme, već i kontinuirano održavanje postojećih objekata, na šta ukazuju Ivana (45) i Ana (23). One smatraju da bi redovna nabavka školskog materijala i usluga za tekuće održavanje spriječila velike kvarove koji kasnije zahtijevaju milionske sanacije.
Ana zaključuje da estetski i funkcionalni uslovi u učionicama direktno utiču na psihološko stanje đaka: “Kada vidite u kakvim uslovima su neke zgrade, jasno je da ima prostora za dodatna ulaganja. Nova oprema nije luksuz, već osnovno sredstvo koje motiviše i učenike i nastavnike da postižu bolje rezultate.”
Na kraju, glas građana Nikšića šalje jasnu poruku – procesi javnih nabavki moraju biti brži, vidljiviji i bolje usklađeni sa stvarnim potrebama na terenu. Samo uz strogu kontrolu i uključivanje šire zajednice, javni novac može postati stvarna investicija u budućnost generacija koje dolaze.
