Crnogorski džudo reprezentativac Marko Jancer govorio je za naš portal o džudou, svojim počecima u ovom sportu, ali i o daljim planovima.
Ko je Marko Jancer?
Marko Jancer je crnogorski reprezentativac već duži niz godina, osvajač zlatne medalje na Balkanskom prvenstvu kao i višestruki prvak Crne Gore.
Kada se rodila ljubav prema ovom sportu i koliko dugo se baviš džudoom?
Ljubav prema ovom sportu se rodila na prvom treningu u DžK Akademik. Džudom se bavim od svoje 5 godine, znači već nekih 18 godina.
Da li si odmah bio prepoznat kao “talenat”?
U tim godinama kada sam ja počinjao sa treniranjem, jako je teško procijeniti ko je talentovan ko nije, ali ono što je u tim godinama najvažnije jeste da djeca razvijaju svoje psihofizičke sposobnosti.
Koliko treninga imaš nedeljno?
Zavisi od takmičenja, koja mi predstoje. Ako nemam takmičenja, nekad i ne treniram svakodnevno. Ako se ipak spremam za vazna takmičenja, to su nekad i po dva treninga dnevno.
Da li je džudo zahtjevan sport?
Džudo je izuzetno zahtjevan sport, ne samo fizički već i mentalno. Trenutak dekoncentracije i možete izgubiti meč od dosta slabijeg takmičara. Zbog toga se u džudou često dešavaju i neki neočekivani rezultati.
Da se ne baviš džudoom kojim sportom bi se bavio?
Generalno volim i pratim svaki sport, ali da se ne bavim džudom, to bi vjerovatno bio neki od borilačkih sportova (mma ili boks).
Za koji uspjeh smatraš da je najznačajniji u tvojoj karijeri?
Najznačajniji uspijeh je osvajanje zlata na Balkanskom prvenstvu u Podgorici.
Da li imaš neku pomoć države?
Pomoći države nije bilo do prije godinu dana, sada se to promijenilo, iako mislim da ta pomoć može i mora biti veća, jer džudo sport ima veliku perspektivu u našoj državi.
Napomenuo bih da imam, kako ja, tako i ostali takmičari džudo kluba Akademik pomoć opštine Nikšić.
Da li imaš nekog uzora što se tiče ovog sporta?
Uzor mi je osvajač brojnjih Evropskih i svjetskih medalja Nemanja Majdov.
Osvojio si brojne medalje. Postoji i dalje trema pred meč?
Pred svaki meč postoji blaga trema, vise pozitivna. Godinama je sve manja, naravno.
Ko ti je bio najteži protivnik?
Uglavnom to su protivnici na međunarodnim takmičenjima. Mada kao što sam i rekao, džudo je takav sport, da ako nijesi koncentrisan i spreman na visokom nivou, možeš izgubiti i od dosta slabijeg takmičara.
Da li imaš podršku okoline?
Pored porodice, ovom prilikom bih posebno želio da se zahvalim svom džudo klubu Akademik, mojim kolegama iz Službe zaštite i spasavanja Nikšić koji imaju posebno razumijevanja za sve što radim, Opštini Nikšić i jednom čovjeku koji je od skoro sa mnom i koji mi pomaže u svemu ovome, a to je gospodin Darko Krivokapić.
Zašto bi djeca trebala da se bave džudo sportom?
Djeca bi trebala da se bave džudom, jer po svim studijama džudo je najbolji sport za fičicki razvoj djece od ranog doba. Izuzetno plemenit sport, gdje se djeca uče da poštuju protivnika, ali i sebe.
Kako provodiš slobodno vrijeme?
Slobodno vrijeme provodim sa prijateljima i porodicom.
Koji su to sportski izazovi i tvoji ciljevi, kako gledaš na blisku i dalju budućnost?
Sportski ciljevi su mi da na svakom takmičenju pokušam da pružim svoj maksimum. Nekada je to dovoljno za uspijeh, nekada nije.
2025 naša država će biti domaćin EP, glavni cilj mi je prvo da pokušam da se kvalifikujem na to prvensto, a onda i da pokušam da ostvarim što bolji rezultat.
