Polumaturanti OŠ Olga Golović završili su školovanje u ovoj školi i sa tugom se opraštaju od svoje škole, drugova i drugarica, nastavnika i razredne Milojke Mice Pejović.

“Vrijeme neumoljivo juri. Dani neosjetno prolaze, a godine i događaji se nižu. Djetinstvo i minuli školski dani žure u nepovrat. Kraj našeg devtogodišnjeg školovanja je tu. Sa njim i rastanak ove generacije. Trenutke provedene zajedno jedino možemo zaustaviti sjećanjima koja već naviru. Ona će biti dio nas, bez obzira kuda nas život okrene. Budiće u nama emocije, čula i mirise školskih uspomena”, kaze ovo društvo.
I kažu da je nostalgija već ovih dana uveliko zakucala u njihova srca.
“Sjećamo se kao da je bilo juče kada smo, prije devet godina, krenuli sa bukvarima u prvi razred osnovne škole. Zbunjeni i uplašeni. Danas nam ništa ne može izbrisati sjećanje na skrivene strahove i poneku suzu od neuspjeha, na nezaboravne ekskurzije, sitne svađe, pomirenja, prve simpatije, nestašluke, pa i prva bježanja sa časova … Evo nas večeras ovdje… Mladi i lijepi… Pomalo zreli i sa ponekim izgrađenim stavom. Večeras slavimo kraj jednog i dolazak novog poglavlja u našim životima, koje, istina, neće biti tako bezbrižno kao ovo koje odmiče. Kucamo na vrata srednje škole, gdje nas čekaju nova prijateljstva, novi usponi i padovi, novi nastavnici…”, kažu oni.
Pamtiće ovaj period života, po svemu lijepom. Ono manje lijepo neće zapamtiti.
Svakom nastavniku pojedinačno hvala. Posebnu zahvalnost duguju razrednoj nastavnici Milojki Mici Pejović, kojoj posvećuju sledeće pismo.
Pismo prenosimo u cjelosti:
Draga nastavnice Mico,
Teško je riječima opisati Vaš trud i brigu za sve nas. Vaša djela govore bolje od ovih naših izgovorenih redaka. Dobrota, ljubav i način rada naše nastavnice Mice zvuče tako bajkovito i nestvarno kao što je i njeno ime – milo i drago! Vi ste poznati kao nastavnica koja svoja osjećanja ne krije… Često ste znali sa suzama u očima da iskaže svoje emocije prema nama, boreći se za nas i naš uspjeh, bilo u školi ili van učionice. Znamo dobro da ste osoba koja nas je ujedinila i koja može da se pohvali da ima najviše djece. Neko će pitati: A, kako to? Ogovor je jednostavan. Naša nastavnica Mica bila nam je druga majka… Naša najveća podrška, motivacija… Najviše ljubavi u školi, bez ljutnje molim, dobili smo upravo od nje! Sada kad bacimo pogled na našu učionicu, sjetimo se svih onih divnih trenutaka provedenih sa Vama. Najviše sreće bilo je u vazduhu upravo na Vašim časovima. Školsko zvono nije odbrojavalo 45 minuta na časovima likovnog vaspitanja ili starješinstva. Zanimljivim pristupom u radu, brigom i posvećenošću, znali ste tako neosjetnoi da nas prikuje za klupu, tako da smo ostajali bez pogleda na časovnik. Znali ste što treba reći u svakom trenutku; Kako učenika približiti obavezi… Kako nas nasmijati… Uveseliti… Zadužiti da radimo na sebi… Zaista, Vi ste bili i ostali naša kraljica; Naš svetionik. Danas ne bismo mi bili ni pola toga, ne bi se o nama vodilo ni pola priče, koliko se vodi u nastavničkoj kancelariji, da nije bilo Vas, nastavnice koja je umjela da nam bude u isto vreme i autoritet i prijatelj… Koja je u isto vrijeme umjela i da nas grdi i da nas tješi i koja bi za svoje odeljenje utrošila i poslednji atom svoje snage.
Učili ste nas da mislimo, ali i da sanjamo… Bez snova, život nije moguć – često se nam govorili. Učili ste nas kako da savladamo teškoće, da se ne plašimo prepreka, već da ih s uspjehom savladamo.
Uvijek ste bili uz nas kada je to bilo potrebno! Podrzavali nas u svemu, pa čak i u našim nestašlucima… Vjerovali ste u nas i onda kada mnogi nijesu… Govorili ste nam uvijek da moramo biti originalni, najbolji, prvi ili prvi među prvima. Da budemo tim – svi za jednog, jedan za sve! Zbog toga hoćemo još nešto da Vam poručimo, a što će Vas posebno uveseliti:
Uspeli ste u onome sto ste pokušavali da uradite svih ovih godina, a to je da nas ujedinite i pretvorite u pravo slozno odeljenje. Nijesmo vas iznevjerili – Postali smo savršen tim, zahvaljujuci najboljem kormilaru – Vama. Zbog toga biti Vaš učenik jeste izuzetna čast. Jedno nevjerovatno dragoceno i sigurni smo, neponovljivo iskustvo.
Draga naša nastavnice Mico, učili smo od Vas i zato ćemo biti i dalje jaki, jer mi smo Vaši đaci. Nastavićemo dalje podignutih glava. Ne brinemo toliko, zbog osjećaja da ste Vi uvijek tu negde uz nas. Zbog toga naše sledeće uspjehe, ocjene i životne pobjedue poklanjaćemo Vama.
Pozitivni stavovi, iskrene emocije i dobre, ljudske osobine nikad ne završavaju… Hvala draga nastavnice na svim tim lekcijama.
Mi smo i dalje sa vama. Sigurni smo da ćemo biti dio Vaših misli iako daleko od Vas.
Sve svakodnevne stvari koje se podrazumijevaju, a koje mi ne ostvarujemo, su zaista čuda
Najdragocjenije stvari u životu su ustvari one koje se ne mogu ni kupiti ni prodati. A to su: emocije, iskrenost, pažnja i ljubav!!!
Voli Vas, Vaše IX2
Nikšić, 30. jun, 2021. godine.