Naša sugrađanka i akademska slikarka, Iva Stanišić, svojim talentom i radom zaslužila je veliku pažnju ljudi iz svijeta umjetnosti, svojim pokušajima da slike “oživi”, te spojem slikarstva i performansa kojim donosi modernije poglede na ovu vrstu umjetnosi. Iva iza sebe ima šest samostalnih, ali i veliki broj kolektivnih izložbi, kako u našoj zemlji, tako i u zemljema regiona.
Pored slikarstva, Iva se bavi i muzikom, vlasnik je muzičkog studija “St Iva” i bavi se produkcijom.
Iva, za početak reci nam kako si ušla u svijet umjetnosti?
S obzirom na to da sam porodično i tradicionalno vezana preko rodbine sa umjetnošću, fasciniranja njihovim dometima, neizbježno sam bila uvučena u svijet umjetnosti, prije svega slikarstva i muzike. Ne mogu biti neskromna jer se radi o takvim slikarskim veličinama poput Dada Đurića i Mirka Kujačića.
Kako je teklo tvoje obrazovanje?
Poslije osnovne škole upisala sam Gimnaziju, a zatim likovnu akademiju u Trebinju. Kad govorim o zanatu, mogu sa sigurnošću reći da sve što sada znam postigla sam isključivo svojim radom. Konstantnim čitanjem literature i praćenjem dešavanja na kulturnoj sceni uz senzibilitet koji nosim u sebi sam izgradila svoju paletu boja, mada još uvijek volim da eksperimentišem.
Šta ti glavna inspiracija za stvaranje i ko ti je najveća podrška?
Možda je odgovor kliše, ali inspiraciju crpim iz različitih životnih situacija, čak i kad i ne ide dobro volim da bojama ubijem tamnu stranu života. Najveća podrška u svemu mi je naravno porodica, prijatelji i svi oni koji uživaju u onome sto radim bilo da je to slikarstvo ili muzika.
Šta si sve predstavila crnogorskoj publici? Koja izložba ti je do sada ostala u najljepšem sjećanju i zašto
Prethodna samostalna izložba je imala naziv Re/animacija. Pokušala sam pomoću raznih medija tipa animacije, bodi pejntinga, pokreta i muzike da „oživim“ slike. Modeli su nakon performansa bili u interakciji sa publikom što je bilo posebno zanimljivo jer je izgledalo kao da su „iskočile“ iz platna.
Kako komentarišeš likovnu scenu u Crnoj Gori?
Smatram da generalno ljudi u Crnoj Gori nemaju dovoljno sluha za umjetnost, pogotovo modernu. Nemaju vremena da razmišljaju „šta je umjetnik htio da kaže”, neznajući da je umjetnost davno prestala da bude očigledna i da joj treba itekako „upustvo za korišćenje“. Kod nas je problem što država ne staje iza mladih i kreativnih ljudi, a ima ih mnogo i to ne samo u sferi likovne umjetnosti.
Muzika je takođe dio tvog kreativizma. Možes li nam otkriti kako su ušla i u svijet muzike?
Mogu reći da je muzika moja prva ljubav. Vlasnik sam muzičkog studija “St Iva” i bavim se produkcijom. 2009. godine je pjesma, u kojoj sam se oprobala kao autor muzike i aranžmana, ‘prošla’ na festivalu Sunčane skale u izvođenju mog sugrađanina Davora Vučetica. To je jedan od prvih uspjeha koje sam ostvarila na polju muzike.
Poruka za mlade.
Mladima bih poručila bih da rade što više na sebi, da ulažu u svoju budućnost, da pronađu ono što ih ispunjava i da se time bave. Od svakog posla se može živjeti samo ako se kvalitetno radi, pa eto čak i od umjetnosti.
D.N.
