Ima Maraš, zvanično najmljađa volonterka u našem gradu. Ima i priznanje za to, NVO Sana i mladi dijaspore nagradili su ovu lijepu, dobru i veselu djevojčicu koja od malena nesebično pomaže drugima ne tražeći nagradu za to.
Iva u septembru kreće u četvrti razred škole Olga Golović.
Za sebe kaže da je mnogo osjetljiva ponekad ljuta, uporna kad hoće majku i baku da ubjedi da joj nešto kupe.To uvjek radi, ne odustaje. Za naš portal govori o tome kako je postala volonter, ko je u tome podržava, o svojim hobijima…
Šta je po tebi volonter?
Volonter je kad pomažeš ljudima i ne voliš da ti za to daju pare i nagrade , a mama i baka su me naučile da budem volonter.
Šta volonteri rade?
Volonteri treba da pomažu ljudima koji su siromašni i bolesni.
Da li imaš uzora?
Uzori su mi baka Sonja i mama.
Reci nam gdje si sve i u kojim mjestima pomagala ljudima kojima je pomoć trebala?
Djelim svake godine novogodišnje paketiće u Zahumlju, u školi gdje uči Kristijan držala sam čas o humanosti u školi u kojoj predaje moja tetka Jasna i tamo sam djelila paketiće za Novu godinu. I nosim starim bakama obroke iz kuhinje.
Da li imaš neku anegdotu dok si pomagala?
Imam skoro svaki put kad jednoj baki nosim ručak ona mi daje slatkiše koje mi pojede Ceca koja radi u kuhinji i puno volim da idem kod nje jer je baš dobra ne samo zbog slatkiša nego i voli da priča sa mnom.
Da li imaš još hobija?
Idem u Oksvord i idem u manekene. Hoću i da upišem košarku.
Ko te najviše podržava u tome da budeš volonter?
Baka Sonja i mama. A i tata je srećan što volim da budem volonter.
Poruka tvojim vršnjacima?
Ja bih voljela da su sva djeca srećna i neka isto kao ja rade sve ono što vole. Samo, ne treba da budu puno oajetljivi, ja sam baš previše.
G.V.
