Irena Bjelica: Uspješan fudbaler je sam sebi najveći kritičar

Uspješni sportisti su veliki ponos našeg grada, a volimo da ih gledamo kako iz lokalnih klubova nastavljaju svoju karijeru u regionu i šire. Jedna od njih je Irena Bjelica, fudbalerka iz Nikšića, koja trenutno igra za ŽF/NK „Emina“ iz Mostara.

Irena je za sada promijenila tri kluba, iz kojih, kako kaže, nosi brojne lekcije, ali ono što je njoj najbitnije jeste istina kojom se ona vodi: svaki trud se isplati. Da u ovo istinski vjeruje dokazuje Irenin uspjeh i karijera, koja traje već 11 godina.

Koliko dugo se baviš fudbalom? Kako i gdje je sve počelo?

Fudbalom se bavim 11 godina. Još kao mala, uvijek sam igrala fudbal sa braćom i dječacima u ulici. Prije fudbala sam trenirala rukomet. Svoje prve korake u fudbalu napravila sam igrajući za svoju osnovnu školu „Braća Labudović“ na državnom takmičenju. Na tom takmičenju su me primijetili predsjednik mog prvog zvaničnog kluba Ekonomist Duško Lučić i trener Zdravko Jauković, koji su me pozvali da igram za njih. Prihvatila sam poziv bez razmišljanja. Ostavila sam rukomet i počela se baviti samo fudbalom i slobodno mogu da kažem da je pobjedila moja prva ljubav prema zelenom terenu, bubamari (fudbalskoj lopti) i golovima. Tu ljubav mi je prenio moj djed, sa kojim sam išla da gledam fudbalske utakmice. U Ekonomisu sam igrala deset godina i sa njim sam učestovala na velikom broju takmičenja, od kojih je svakako najznačajnija Liga prvaka, gdje sam debitovala sa 17 godina. Nakon Ekonomista, prošle godine prešla sam da igram za ŽNK Iskra iz Bugojna gdje sam ostala jednu polusezonu.

U kom klubu trenutno igraš?

Trenutno igram u ŽF/NK „Emina“ iz Mostara.

Na kojoj poziciji igraš?

Igrala sam sve pozicije, samo još nisam branila. Mada, najbolje se snalazim na poziciji štopera i zadnjeg veznog.

Šta te je privuklo fudbalu?

Oduvjek me je privlačila lopta i timska igra, što je veoma karakteristično za fudbal . Uz njega sam odrasla, od malena sam gledala fudbalske utakmice, kako na malom ekranu, tako i na stadionu. Privlačilo me je i to što su većinom ljudi bili puni predrasuda, govoreći da je to muški sport. Željela sam da pokažem da i cure mogu da igraju. Takođe, moj stric se bavio fudbalom, pa me je to ovom sportu dodatno privuklo.

 

U kojim klubovima si do sada igrala, i da li bi neki izdvojila kao poseban?

U svojoj karijeri sam do sada promjenila tri kluba. Svaki je poseban na svoj način. Moja prva ljubav, kako volim reći, je ŽFK „Ekonomist“, koji je klub u kojem sam napravila svoje prve fudbalske korake i u kojem sam se afirmisala kao igrač i koji će uvjek biti dio mene. Moj sadašnji klub ŽF/NK „EMINA“ je takođe posebna priča, on je ustvari više od kluba – mi smo jedna porodica velikog srca, koja diše istim plućima, u kojoj riječ mržnja ne postoji, gdje smo svi jednaki i usmjereni u ostvarivanju naših zajedničkih ciljeva. Takođe lijepe uspomene nosim iz Bugojna gdje sam igrala za ŽNK „Iskra“.

Šta bi rekla da je najveća lekcija koju si naučila u nekom od klubova, ili generalno tokom tvoje karijere?

Naučila sam da se svaki trud i rad isplati, i sve ono što dobro radiš ti se kad tad vrati i ispliva na površinu.

Kako izgleda jedan tvoj radni dan?

Moj jedan radni dan otprilike bi izgledao ovako: ustajem oko 8 časova, doručkujem, idem na trening, posle treniga idem u grad ako imam kakvih obaveza, ručam, odmaram uz knjigu, muziku, internet, idem na drugi trening, a posle treninga spavanje.

Šta bi rekla da je najbitnije za uspješnu fudbalsku karijeru?

Za uspješnu fudbalsku karijeru potrebno je mnogo odricanja, potrebno je da se totalno posvetiš tome što želiš i da težiš da budeš bolji iz dana u dan, da sam sebi pronalaziš mane i da ih otklanjaš, da sam sebi budeš najveći kritičar.

Da li postoji neka utakmica koja ti je ostala u sjećanju, i zašto?

Odigrala sam dosta utakmica, svaka je posebna na svoj način. Jedna koja mi je ostala u sjećanju je utakmica koju sam igrala za ŽFK „Ekonomist“, odnosno prva utakmica koju nisam počela od starta, bila sam na klupi. Moj klub je gubio na poluvremenu 3 – 0, ušla sam na početku drugog poluvremena i dala dva gola. Posle tih golova, moja ekipa je stigla rezultat, i na kraju se završilo 4 – 4. Kasnije se ispostavilo da nam je ta utakmica donijela naslov prvaka države.

Koji je tvoj najveći profesionalni uspijeh?

Moj najveći uspjeh do sada je igranje kvalifikacija za Ligu šampiona sa klubom.

Da li si igrala, ili da li trenutno igraš za reprezentaciju Crne Gore? Kakvo je to iskustvo?

Da, igrala sam za reprezentaciju Crne Gore. Poslednja nekolika okupljana nisam dobijala poziv. Igrati za reprezentaciju svoje zemlje je čast za svakog sportistu. Ja sam svoj prvi meč za A selekciju odigrala sa svojih 17 godina i to je bila i prva zvanična utakmica same A ženske selekcije u fudbalu. Osjećaj je fanscinantan, možda je i nemoguće te emocije opisati riječima – jednostavno svaki put kada igram za reprezentaciju osjećaj je isti. Nadam se da ću svojim radom, trudom i postignutim rezultatima opet zaslužiti poziv u reprezentaciju.

Da li postoji neka osoba na koju se ugledaš, profesionalno ili privatno?

Što se tiče fudbala, to je Serhio Ramos, igrač Real Madrida.

Ko ti pruža najviše podrške?

Najveću podršku mi pruža moja porodica.

Gdje vidiš sebe i svoju karijeru u narednih pet godina?

Trenutno sebe vidim u ovom klubu i želim da zajedno sa svojim saigračicama ostvarim naše zacrtane ciljeve. U budućnosti možda da zaigram u nekoj od jačih liga, tipa Njemačka ili Francuska.

Kako provodiš svoje vrijeme u Crnoj Gori?

U Crnoj Gori se sada zadržim na kratko, a to iskoristim da posjetim porodicu, rođake i da provedem vrijeme sa prijateljima.

Pored fudbala, šta je tvoj hobi, i zašto? Čime voliš da se baviš u slobodno vrijeme?

Pored igranja fudbala, diplomirala sam na Filozofskom fakultetu, smjer profesor razredne nastave. Sada planiram da upišem Fizioterapiju u Mostaru. Pored toga, moj hobi je pecanje – to je ono čim se bavim u slobodno vijeme.

Da se ne baviš fudbalom, čime misliš da bi se bavila? Zašto?

Da se ne bavim fudbalom, sigruno bih se bavila nečim što je povezano sa sportom, jer moj život je nezamisliv bez sporta.

Koja je tvoja poruka za mlade Crnogorce, naročito one koji se žele baviti sportom?

Samo nastavite da se bavite sportom, jer ne kažu uzalud u zdravom tijelu zdrav duh. Trenirajte ono što vi želite, ne šta vam drugi nameću. Trudite se i vaš trud će se isplatiti vremenom.