Inserti iz putovanja kolektiva Mileva Lajović škole

 

Minula je već puna godina od kada su se članovi kolektiva ,,Mileva Lajović Lalatović” vratili sa putovanja u Istanbul. Puni pozitivnih utisaka o gradu ,,na Bosforu”, sjećanja na lijepo druzenje, na anegdote iz hotela, na trenutke obilazaka kulturno-istorijskih spomenika, odlučili su da pokrenu inicijativu da se kraj nastavne godine u buduće, po mogućnosti redovno, obilježi putovanjem prema nekoj od poznatih turističkih destinacija, a koja bi bila prihvatljiva za šzo veći broj članova kolektiva. Ideja je rado prihvaćena, pa je tako odlučeno da se na kraju nastavne 2022/2023. godine otputuje za Milano. Pregovori sa Agencijom ,,Galileo”, brzo su završeni i za put su se javila 52 putnika. Polazak je ugovoren za 29. jun, u 18.00 h iz Nikšića.

?️Iii, krenuli smo… Žao nam je što je naš kolega, pomoćnik direktora, otkazao putovanje, ali, zna on da je sa nama i u mislima. Nedostaĵaće nam njegov humor i putopisni osvrti, koji su išli sa prethodne ekskurzije članova kolektiva, a koje su rado čitali naši sugrađani…

?️Preko zivopisnog trepačkog i banjskog, a potom i grahovskog krajolika, spustili smo se do Risanskog zaliva, nastavljajući dalje prema Herceg Novom i graničnom prelazu Debeli brijeg. Kratka pauza u Novom, tankanje goriva i cigaret pauza, a zatim, kratko, pored našeg plavog Jadrana, prema graničnom prelazu. Kratka pasoška kontrola, bez poteškoća, i nađosmo se na području Republike Hrvatske. Sumrak je već počeo da se spušta i uvlači u svoja skrovišta. Učinilo nam se da je to rano, ali je časovnik već pokazivao 20.50 h. Naš vodič na ovom putovanju, Zoran Serdar, napomenuo nas je da je to jedina granična kontrola koju ćemo imati do našeg odredišta – Milana.

?️U opuštenoj atmosferi, uz male šale, nastavili smo obalom Jadrana prema Cavtatu i Dubrovniku. Svjetiljke su se već upalile i iz autobusa smo mogli razaznati visoke zvonike crkava i katedrala, marine, obalu, zidine Dubrovnika, moderne mostove osvijetljene posebnom vrstom reflektora… Za one putnike, koji prvi put prolaze ovim putevima, tiha žal što sve to ne mogu jasnije vidjeti i uživati u lijepim panoramama. Na putu prema Splitu smjenjivao se magistralni i auto put. Kolovoz je u odličnom stanju, jer je Hrvatska ulaskom u EU, uspjela da svoje saobraćajnice znatno popravi i približi kvalitetu drumova u zemljama Zapadne Evrope. Oznake na putu su jasne, a tačno u 23.00 h stigli smo i na prvu naplatnu rampu. Grabimo prema Splitu prolazeći i nekoliko tunela. Na žalost, prema planu putovanja ne možemo svratiti u Split i obići čuvenu Dioklecijanovu palatu, sjajnu rezidenciju rimskog imperatora koji je tokom svoje vladavine izveo nekoliko značajnih reformi u prostranom Rimskom carstvu, koje su ga uspjele sačuvati u jednom turbulentom istorijskom periodu.

?️Ipak, na jednoj od brojnih pumpi, na nekih 50 km prije Splita, uslijedila je polučasovna pauza. S obzirom da smo malo dalje od obale, svježi dalmatinski vazduh dobro je došao da otjera san koji polako uranja u naš bioritam.

?️Nastavljamo putovanje praćeni punim Mjesecom, tim starim noćobdijom koji je bio od pomoći i mornarima i pijancima i zaljubljenima i onima koji su pokušavali da u osami pronađu željeni mir…. Naše putovanje upotpunjuju evergrini Ljubomira Đurovića i Halida Bešlića, dok se pred nama smjenjuju osvijetljene i neosvijetljene zone hrvatske auto-ceste.

?️Vrijeme odmiče. Pokušavamo da uhvatimo i malo sna u udobnom autobusu, ali nam to teško ide. Smjenjuju se hrvatski gradovi – Makarska – Split – Šibenik i Zadar, iz koga skrećemo desno prema Karlovcu. U oblasti Gorskog kotara, dok napredujemo prema Rijeci su čuvene Delnice. Naviru naša sjećanja na nezaboravne Kapelske kresove i Dimnjačara, koga je glumio sjajni Boris Dvornik. Slijedi jutarnja pauza, a sa njom i nezbježna kafa za buđenje.

?️Zora je uveliko zarudjela. Šest je sati. Za volanom je Čajo Nikčević, kome su ovi putevi dobro znani. On vodi brigu da atmosfera na početku jutra bude na potrebnom nivou. Zameće šalu, bira muziku…

?️Već smo u Istri. Prolazimo pored Rijeke. Vodič nam je daje osnovne podatke o gradu. Naglašava da je Rijeka kosmopolitski grad, pokazuje nam najveću džamiju u Hrvatskoj, koja se vidi iz autobusa, jer je smještena nedaleko od auto ceste. Ispred nas se panoramski vidi i čuvena Opatija, hrvatsko ljetovalište, nekada poznato po muzičkom festivalu.

?️Nakon dvadesetak kilometara vožnje, u 06.25 h, ušli smo u Sloveniju. Krećemo se živopisnim krajolikom prema Trstu. Nepregledne četinarske šume su sa jedne i druge strane puta. Nailazimo na mnogo toponima sličnih našima u Crnoj Gori. Za to se pobrinula priroda. A pobrinula se i za to da nas dočeka toplo sunčano jutro.

Polučasovnu pauzu pravimo u mjestu Kozina. Do granice sa Italijom svega je nekoliko stotina metara. I njih prelazimo u 07.35 h, uz kazivanje našeg vodiča, koji objašnjava naziv mjesta Krvavi potok, koji je u vezi sa ,,Tršćanskom krizom”. Nakon desetak minuta pred našim očima ukazuje se Trst. Vodič nam objašnjava kratku istoriju grada, stavljajući je u kontekst prošlosti Jadrana, što će reći da je ona uveliko bila povezana sa dešavanjima na prostoru koji danas čini značajan dio Crne Gore. Glavna bolnica u Trstu dugo je nosila ime ,,Regina Elena”, po crnogorskoj princezi i italijanskoj kraljici Jeleni Petrović Savoja.

Na istočnoj strani puta od Trsta, uključujemo se na poznatu autostradu A-4. Vodič Zoran nam saopštava najznačajnije demografske podatke o Italiji, njenim regijama i privrednom razvoju. Prošli smo i ispod nekoliko akvadukata iz perioda

Rimskog carstva. Inače, prošlost sjevernog dijela današnje Italije bila je vrlo burna, nezavisno od toga da li je u pitanju starovjekovno, srednjovjekovno ili novovjekovno razdoblje. Česte dinastičke borbe, izukrštani politički intetresi i oružani sukobi, odlika su ovog podneblja gotovo do ujedinjenja 1861. godine.

Praćeni kišom na jednom dijelu puta, na odredište smo stigli u 13.45 h.

 

IZ DNEVNIKA PUTOVANJA

Dan: Petak, 30. jun 2023. godine

Nakon zaduživanja soba u hotelu uslijedio je poslijepodnevni obilazak Milana, modnog, kulturnog, medijskog i privrednog centra Italije. Milano je ujedno i glavni grad pokrajine Lombardija. Naša grupa je metroom došla do centra grada, a potom obišla trg Duomo, katedralu okruženu sa preko 3.500 statua, galeriju Vitorio Emanuele II (nastala 1880. godine), zgradu Milanske opere. Šetnja je nastavljena obilaskom ulice Dante i dvorca Sforcesko, koji je jedan od simbola Milana. U ovom dvorcu se čuvaju djela poznatih slikara – Mikelanđela, Đan Đakoma, Trivulcija, Van Dajka… Ometani kišom, bili smo prinuđeni da malo odmorimo, iskoristimo priliku da se javimo najdražima, pozdravimo prijatelje… Naravno, nijesy zaboravili na iskusnog putopisca i pomoćnika direktorice, gospodina Željka Drinčića, koga pozdravljaju i misle na njega.