Ilija Golubović: tetoviranje je moj život

Specijalno za naš portal govori mladi tattoo umjetnik Ilija Golubović. Nikšićanin koji ima 20 godina, tetoviranjem je počeo da se bavi, kako kaže, sasvim slučajno još u srednjoj školi. Posao smatra svojim životom i nada se da će se do kraja njime i baviti. Svoj tattoo atelje napravio je u svom domu, a o svojim počecima i četvorogodišnjem iskustvu reći će nam u tekstu koji slijedi.

– Kako su izgledali tvoji počeci u tetoviranju?

Oduvijek sam bio zainteresovan za crtanje, jos od malih nogu, valjda je to porodična tradicija. Samu ideju da počnem dao mi je otac, ali mene to tada nije nešto naročito interesovalo, jer koža i papir nijesu baš isto. Kako je vrijeme prolazilo došao sam na ideju da sa papira i olovke predjem na kožu. Na početku je to bio samo hobi, ali kako je vrijeme prolazilo shvatio sam da mogu da uklopim lijepo i korisno. U međuvremenu, upoznao sam Damira Garčevića “tattoo” majstora koji me je uveo u sve to i pomogao mi savjetima. Kod njega sam počeo od malih stvari i sitnih detalja, pa sve do ozbiljnijih crteža koji zahtijevaju rad od po nekoliko sati.

– Šta je osnova dobre tetovaže?

Kao prvo bitno je da klijent ima viziju šta želi, a majstor je tu da napravi kvalitetan crtež ili šablon po kojem će da radi.

– Koji stil tetoviranja koristiš?

U suštini radim sve, izdvojio bih realizam i neotradicional.

– Da li tetoviranje smatraš umjetnošću?

Tetoviranje je u zadnjoj deceniji napredovalo drastično pa samim tim smatram da to jeste umjetnost, jer pojedinci su radovima prikazali da i na koži bukvalno može da se slika.

– Koliko često tetoviraš nedeljno/dnevno?

Prosječno dnevno radim pet sati u zavisnosti od obima posla.

– Da li si do sada nekoga odbio?

Dešavalo se da mi dođu mušterije sa kojima ne mogu da napravim kompromis ili slučaj sa nekim lošim radovima koje treba prepraviti.

– Da li si imao nekih neprijatnosti ili neke zanimljive anegote koje bi izdvojio/ispričao?

Desilo se jednom da je momak izgubio svijest, a da nijesmo ni počeli da tetoviramo. Ispostavilo se da je imao fobiju od igle.

– Koja je najčudnija/nazanimljivija tetovaža koju si napravio?

Radio sam jednu simpatičnu tetovažu. To je bilo spajanje mladeža i dobijena je tetovaža – geometrijski oblik sa nekim značenjem.

– Šta Nikšićani najčešće tetoviraju?

Nikšićani šta znam vole spartanske i vjerske motive generalno.

– Koliko je tetoviranje popularno kod ljepšeg pola i šta Nikšićanke tetoviraju?

Generalno djevojke više vole nešto diskretno i sitnije tipa inicijali, rečenica, infinity…

– Najmlađa/najstarija mušterija?

Namladja je imala 13 godina i naravno bila je u pratnji roditelja, a najstarija 73 godine.

– Da li ti mušterije postavljaju neka pitanja koja te nerviraju?

U principu svi su ok, ali ima i onih nestrpljivih sa pitanjima “koliko ima do kraja’”, “hoće li biti skoro završeno”, “da li će to ispasti dobro”…

– Koliko je sterilizacija bitna u toku cijelog procesa?

Smatram da je sterilizacija najbitnija u cijelom procesu tetoviranja. Ja koristim nove igle nakon svake tetovaže, nosim rukavice, sve što je u dodiru sa rukama treba biti presvučeno najlonom. Sterilizovati djelove i dezinfikovati sve radne površine i podove. Kada obavim sve ovo, tada prelazim na sami proces tetoviranja.

– Kako izgleda proces tetoviranja? Od nastanka ideje, preko pripreme, pa do izvođenja na klijentu, i konačno do finalnog crteža?

Prvo ide razmjena ideja, dogovor oko dizajna. Ja imam običaj da nacrtam prvo neku sirovu skicu i proslijedim klijentu kako bih dobio njegovo mišljenje i sugestiju, šta mu se dopada, šta ne, eventualne izmjene i sl. Tako dok ne dođemo do konačnog dizajna koji se poslije tetovira na željenom mjestu u željenoj veličini i to je to. Naravno, sve je to komplikovanije, to se tek vidi u praksi, ne znam kako bih drugačije to objasnio riječima.

Šta radi Ilija Golubović kad ne tetovira, koji su ti hobiji?

Hobi trenutno nemam … jer ima dosta stvari koje mi oduzimaju vrijeme pa ne mogu da stižem, a što se tiče sporta volim boks …

– Koji su ti planovi za budućnost?

Nastojim još učiti i razvijati stilove u nekim neviđenim formama, otkrivati nove dimenzije i poglede. Novi izazov je to što ću najvjerovatnije prihvatiti poslovnu ponudu poznatog tatoo studija u Beogradu.

– Gdje te ljudi mogu naći, kontaktirati?

Većinu vremena provodim u svom studiju u Nikšiću. Ako prihvatim ponudu iz Beograda, onda bih dolazio samo kada imam zakazano tetoviranje. Klijenti me mogu kontaktirati preko mog facebook profila gdje mogu pogledati i galeriju dosadašnjih radova.

– Šta bi poručio mladima koji žele da se bave tetoviranjem?
Poručio bih im da u startu treba dosta truda, upornosti i nema odustajanja.