Igor Štiks gostovao na Jesenjem sajmu knjiga

Govoreći, na samom početku, o romanu „Elijahova stolica”, koji je ostvario zavidan uspjeh kod čitalačke publike, osvojivši pritom i brojne značajne nagrade, Igor Štiks je rekao da se danas pita da li je toliki uspjeh tog teksta bio vezan uz činjenicu da su teme obrađene u njemu u tom trenutku bile „toliko tražene”. Brojne vrijedne knjige su „promašile svoj kontekst” ili su „zakasnile”, dok se dešavalo da slabije knjige prođu mnogo bolje upravo pogodivši pravi trenutak ili u tom trenutku zanimljivu temu. „Knjiga živi neki svoj život, pa je i „Elijahova stolica” imala svoj put”, a sve to ne zavisi od pisca, rekao je on, već, nakon što bude objavljena ide svojim putem.

Na pitanje moderatorke o tome da li se neka vrste odisejske niti putovanja može prepoznati u „Elijahovoj stolici” jednako kao i u „W”, Štiks je potvrdio da se u obje priče radi o putovanjima koja mogu biti „ili potraga za korijenima ili potraga za domom, koja naravno nikad nije završena”. Na svom putovanju po Evropi, junaci romana „W” postaju učesnici realnih situacija koje su se u stvarnosti zapravo dogodile. Međutim, ljudi koji poznaju ta vremena i događaje, će, prema riječima Štiksa, primijetiti određene izmjene u odnosu na ono što se istorijski zaista dogodilo. Ovi junaci, kao savremenici određenih važnih revolucionarnih događaja, pokušavaju da utiču na istoriju, a ne budu njene žrtve pritom. Poenta ovog romana nije bilo samo da se govori o sedamdesetim godina kad je politička ljevica imala veću snagu da pokrene promjene, već je pokušaj promišljanja toga šta su korijeni današnjeg svijeta i situacije u kojoj se nalazimo, istakao je autor.

Veoma značajno u ovom romanu je pitanje varljivih identiteta koji se utrkuju sa junacima, Vladimirom i Valterom, kao i Evropa, kapitalistička i (post)socijalistočka, ulivaju se u neočekivano i pamtljivo čitanje napetosti, intrigantnosti, igara moći ali i moći same, kako je o ovom djelu rekao Boris Liješević. Kao veoma važan motiv nameće se demoniziranje ideje revolucije, pa se insistira isključivo na negativnim, zločinačkim aspektima Francuske revolucije, a samim tim se dolazi do projektovanih slika o tome da je „kapitalizam jedina opcija koja postoji”. Upravo to „ubijanje ideje” i to na koji način svijet funcioniše nakon ovih procesa, je ono što je intrigiralo autora, a samim tim i završilo u ovoj knjizi. Transformacija pobunjenika u komformiste je tako jedna od ključnih tema.

U ovom romanu, narator prelazi iz prvog lica u treće, zadržavajući (ne)pouzdanost, a ono što dodatno usložnjava stvari je i činjenica da se jedan od glavnih junaka zove isto kao i autor romana, Igor Štiks. „Ja sam se igrao sa nekim biografskim podacima, odnosno, igrao sam se taime što sam ja mogao biti da su se neki elementi u mom životu promijenili”, rekao je Štiks dodajući da su ti djelovi romana autoironični, tj, u duhu su autokritike. Neki kritičari su mu, kako je spomenuo, zamjerali da je „W” egoističan roman, takav da je autor potpuno opsjednut sobom, dok je moderatorka taj postupak doživjela kao kompromitaciju autora, sa čim je i sam Igor Štiks bio saglasan.

Na kraju je odgovarajući na pitanje o odnosu čovjeka i grada u svojim djelima, autor podijelio i svoj lični doživljaj rodnog Sarajeva koje se u različim oblicima pojavljuje u gotovo svim njegovim djelima. „To je prostor koji je za mene i moju literaturu izrazito inspirativan”, rekao je on dodavši da je Sarajevo mjesto u kome opstaju razne teme od kojih su neke čista emocija, neke druge trauma, a ima i onih koje su čista radost, i upravo je taj grad za njega izvorište svih tih tema.