Greška – Goran Vračar

Sreli smo se greškom, u pogrešno doba,
i pogrešno bješe sve što tada poče,
pogrešna adresa, i pogrešna soba,
i gramofon stari, i pogrešne ploče.

Pogrešno smo hjteli da potraje dugo
jer pogrešno bješe vrijeme da se želi.
uzeli smo veče, zatim jedno drugo,
pogrešno se potom do jutra voljeli.

A ni zora nije svanula na vrijeme,
pogrešno je sunce kasnilo dva vijeka,
trošili smo sate bespovratno nijeme
u toplini carstva jastuka i deka.

I pogrešno bejaše kad konačno svanu
jer nas bijelo svijetlo uhvati u grijehu,
i pogrešna bješe suza koja kanu,
i sve nijeme stvari tad pogrešne bejahu.

I nikada više pogrešne adrese,
ni pogrešne sobe, ni studentskog doma,
samo veče katkad sjećanje donese
na pogrešnu ljubav najdražu oboma.