Gorana Đorojević rođena je 30.8.2011. godine u Nikšiću, ide u Osnovnu školu “Ivan Vušović” na Vidrovanu i odličan je đak. Ona je talentovana karatistkinja, član je Omladinskog karate kluba “Mawashi”.

Za naš portal Gorana govori o ljubavi prema sportu i karateu, trenintima školi, uspjesima…

Zašto baš karate?

Volim sve sportove ali sam se po svemu pronašla u karateu. Karate mi se uvijek sviđao, zato što se trenirajući karate stiče samopouzdanje, samokontrola, koncentracija, pravednost i ono najvažnije upornost.

Šta je po tebi potrebno da bi bio dobar sportista?

Da bi bili dobri sportisti potrebno je da volite sport kojim će te se baviti, a uz to upornost i istrajnost.

Ko je tvoja najveća podrška?

Moja najveća podrška su moja porodica, moja učiteljica Dušanka Drinčić, koja uvijek ima razumijevanja ako izostanem zbog takmičenja. Podrška su mi i moji treneri Aco Čalić, Nikola Glušac i Nikola Rovčanin. Bez njih ne bi bilo ni mog uspjeha.

Kako usklađuješ obaveze, škola-treninzi?

Za sada lagano usklađujem obaveze sa treninzima i školom.

Da li imaš neki hobi?

Od hobija najviše volim da pjevam i crtam, mada i u slobodno vrijeme sama radim treninge.

Da li imaš nekog sportskog uzora?

Što se tiče sportskog uzora to je Rafael Agajev naravno najbolji karatista.

Tvoji najveći uspjesi do sada?

Za sad imam niz uspjeha. Osvojila sam zlatnu medalju na međunarodnom turniru u Nikšiću, vicešampion sam Crne Gore tj.osvojeno drugo mjesto na Državnom takmičenju na koje sam učestvovala prvi put u borbama a tu su i osvojene bronze i zlata u katama.

 

Imaš li neke planove za budućnost?

Planovi za budućnost su veliki. Prvo sad ide Balkansko prvenstvo pa ćemo dalje vidjeti.

Poruka vršnjacima?

Moja poruka vršnjacima je da se bave sportom i da u sportu kojim se bave daju maksimum. Bavljenje sportom je i zdrav način života.