Goran Grozdanić, naš talentovani sugrađanin, uspješno spaja nauku i muziku. Profesor na Filozofskom fakultetu i gitarista benda Remake, muzici je posvećen od srednjoškolskih dana.
Kada i kako ste prvi put zakoračili u svijet muzike?
U svijet muzike sam prvi put zakoračio u srednjoj školi, sa par drugova koji su zajedno sa mnom učili da sviramo gitaru. To su bili sami počeci.
Odakle potiče Vaša ljubav prema muzici?
Ljubav prema muzici potiče iz djetinjstva, jer sam slušao muziku i audio zapise koje je kupovao moj otac. Najprije sam slušao ex-YU rock i pop muziku, a kasnije sam sa drugom počeo da istražujem inostrane izvođače i svjetske bendove, te se tako formirao i moj muzički ukus.
Koji su muzički uzori najviše oblikovali Vaš stil i pristup muzici?
Najprije su to bile ex-YU grupe – Bijelo dugme, Riblja Čorba, EKV, Smak. Kada je riječ o inostranim bendovima, tu je bio Queen, a vremenom sam se okrenuo ka hard rocku. Kasnije sam se okrenuo bluizu i džezu – nezaobilazan je Jimi Hendrix, zatim bend Cream.
Kako je nastao bend Remake i šta je bila osnovna ideja njegovog formiranja?
Bend Remake je nastao sasvim slučajno. Čine ga tri člana – Irena Agramović, Miloš Knežević i ja. Povremeno nam se pridruži i četvrti član, ujedno i osnivač benda – Dragan Đukić, basista, koji nas je i okupio i može se reći da je tvorac benda. Ime bendu dao je Irenin otac.
Koje teme vas najviše inspirišu u stvaranju muzike?
Naša muzika je pretežno pop-rock, iako je danas vrijeme kada se to mora donekle ublažiti. Ipak, volim muziku sa rokerskim rifovima, ali i balade.
Nedavno ste nastupili na Bedem festu. Kakvi su utisci?
To je bio naš prvi nastup na jednom festivalu, iako smo već imali brojne koncerte širom Crne Gore, uglavnom po trgovima, najčešće kao predgrupa. Osjećaj stati na veliku binu je nešto posebno, i to smo doživjeli u sklopu Bedem festa. Utisci su odlični – vjerujem da Bedem fest polako zauzima mjesto koje zaslužuje. To je već ozbiljan festival sa tradicijom i sigurno će u budućnosti biti još jači. Drago mi je što je naš prvi festivalski nastup bio baš u Nikšiću.
Koliko je teško balansirati između karijere profesora i muzičara?
Postoji balans – s jedne strane je nauka, a s druge umjetnost. Desi se da studenti kojima predajem na Filozofskom fakultetu dođu u klub gdje nastupam vikendom, i to bude simpatično. Ne postoji sukob između muzike i nauke. Nauka je moje primarno zanimanje, a muzika sekundarno – trudim se da kroz nju pronađem svoj lični izraz.
Da li se Vaš akademski poziv na neki način prepliće sa muzikom?
Ne bih rekao da postoji direktno preplitanje, ali ima dosta muzičara koji se paralelno bave naukom. Primjer za to je gitarista grupe Queen, Brian May, koji je ujedno i čuveni naučnik.
Kakvi su planovi sa bendom u narednom periodu?
Planovi su da nastupamo što više, posebno na festivalima i velikim binama. Takođe, radimo na autorskim pjesmama i nadamo se podršci kulturnih institucija, kako bi se ta muzika čula i došla do šire publike.
Poruka mladima?
Budite svoji, radite ono što volite i borite se. Život je borba, a najvažnije je iz nje izaći čist i pravedan. Veliki pozdrav čitaocima.
