Golubović: Izbalansirana ishrana ključ za zdravlje

Ishrana kod djece ima poseban značaj, jer se djeca intezivno razvijaju, fizički su dosta aktivna, a psihički angažovana. 

Ishrana djece treba da bude zasnovana na principima pravilne ishrane. Nutricionista – dijetetičar JPU “Dragan Kovačević” Andrijana Golubović je za naš portal pričala o osnovnim aspektima pravilne ishrane kod djece i o problemima koje mogu da nastanu uslijed nepravilne ishrane.
„Izbalansirana ili pravilna ishrana prije svega je odraz dobrih životnih navika, načina života i predstavlja važan segment za dobro zdravlje, kako fizičko tako i mentalno. Da bi sprovodili izbalansiranu ishranu neophodno je da ispoštujemo jedan od osnovnih principa, a to je da budemo racionalni odnosno umjereni, da koristimo što raznovrsniju hranu kao i da imamo pravilan ritam obroka”, pojašnjava Golubović.
Na pitanje o ulozi nutricioniste u predškolskim ustanovama ona ističe da nutricionista-dijetetičar u predškolskim ustanovama ima veoma značajnu ulogu, prije svega edukativnu, i čak vaspitnoobrazovnu. Naime, na ishranu djece predškolskog uzrasta treba obratiti posebnu pažnju, jer je to faza intenzivnog rasta i razvoja i period koji je preduslov za dobro zdravlje i prevenciju oboljevanja tokom ostatka života. To je nutritivno veoma zahtjevan period, period u kom djetetu treba formirati svijest o zdravoj hrani kao i o fizičkoj aktivnosti koja je takođe jedan od bitnih faktora za očuvanje zdravlja.
“Kao što sam navela prije, planiranje ishrane predškolske djece je od velikog značaja, naročito dok su djeca u vrtiću, jer u tom djelu dana koji provode u vrtiću treba zadovoljiti i do 60 odsto energetskih potreba. Razna ispitivanja pokazuju da je to najbitniji uzrast za opšte zdravlje kao i da takozvana lažna slika uhranjenosti djece, kada djete ima povećanu tjelesnu masu, nije nužno dobar pokazatelj dobre uhranjenosti, zbog niza faktora, navika, lošeg apetita kao i odnosa roditelja prema dječijoj ishrani”, rekla je nutricionista.
Iz navedenih razloga, dodaje Golubović, nutricionista-dijetetičar je veoma bitan u edukaciji jer primjenom pravilne ishrane u vrtićima održavaju se dobre navike u ishrani.
“Vrtić je sredina gdje djeca osjećaju da su dio jednog većeg kolektiva, gdje u svojim vaspitačima vide zaštitu i svi se trude da se što bolje uklope, da budu prihvaćeni. Nerijetko se dešava da oponašaju svoje vršnjake tako što će pokazati da mogu biti dobri kao oni”, komentariše sagovornica pitanje zašto se često dešava da djeca jedu u vrtiću namirnice koje odbijaju kod kuće, – “Praksa obedovanja u predškolskoj ustanovi pokazala je visok stepen prihvaćenosti od strane djece. Uz razgovor sa vaspitačima djeca su spremna probati nove namirnice, nove ukuse upravo iz razloga jer vjeruju svojim vaspitačima koji učestvuju u toj vrsti higijensko-dijetetskih navika. Veliki procenat djece uz igru sa drugarima i obrok shvate kao igru u kojoj treba biti bolji od drugih”.
Govoreći o principima pravilne ishrane u predškolskim ustanovama, Golubović je pojasnila da se u JPU “Dragan Kovačević” jelovnik pravi po piramidi ishrane koju je izdala Svjetska Zdravstvena Organizacija, a po već utvrđenim normativima. Jelovnik se posebno pravi za djecu jaslenog uzrasta, a posebno za djecu mlađeg i starijeg uzrasta.
“Bitna stavka za sastavljanje jelovnika je izračunavanje kalorijske vrijednosti obroka shodno uzrastu djece. Jelovnik je neophodno prilagoditi tradicionalnoj ishrani, a ostati u okvirima pravilne ishrane. Takodje, prate se ukusi djece po pitanju namirnica da bi se postigao što bolji uspjeh uvođenjem zdravih navika u ishrani. Ritam obroka u našoj ustanovi je takav da djeca dobijaju dva glavna obroka (doručak i ručak) i jednu užinu.
– Doručak je bazičan obed koji ima važnu ulogu u strukturi dnevnih obroka. Obezbjeđuje energiju za igru i radne aktivnosti u ranom dijelu dana. Djeca koja doručkuju su mnogo živahnija, energičnija, kreativnija. Konzumira se pri dolasku u vrtić, a potrebno je da obezbjedi 25 odsto dnevnih energetskih potreba. Dobar doručak čine složeni ugljeni hidrati, prosti šećeri, proteini I vrlo nizak udeo masti.
– Užina je međuobrok koji treba da obezbjedi 10-15 odsto dnevnih energetskih potreba i uglavnom je čine voće, voćni sokovi i deserti.
– Ručak treba da obezbjedi oko 35 odsto dnevnih energetskih potreba i neophodno je da bude raznovsrtan, a čine ga supe, čorbe, variva od povrća, mesa i naravno salate”, pojašnjava nutricionista.
Kako kaže Golubović, roditelji su najvažnija karika u odnosu vaspitač – nutricionista – dijete. Uslijed ubrzanog ritma života i nedostatka vremena za pravilnu priremu obroka roditelji često pribjegavaju kupovini brze hrane, pekarskih proizvoda, grickalica i slatkiša koji su prepuni transmasnih kiselina, štetnih aditiva, emulgatora, vještačkih zaslađivača, koji nepovoljno utiču na zdravlje kako djece tako i odraslih. Veoma je bitno da roditelji dok su djeca kući nastave da utiču na njih tako što će podržavati način obedovanja u vrtiću i pričom dodatno edukovati svoju djecu kako bi pravilne navike u ishrani što brže prihvatili.
“Djeca često oponašaju svoje roditelje, pa imamo dosta primjera da ako jedan roditelj ne jede neku vrstu namirnice i dijete je neće konzumirati. Takođe jedna od grešaka je i sama priprema namirnica kao što su recimo prženje i pohovanje, a takav vid pripreme obroka bi trebalo izbjegavati. Djeca su jako dobri učenici, a roditelji bi trebalo da kroz priču i igru svojoj djeci objašnjavaju zašto je bitno da se zdravo hrane, da će na taj način brže da porastu, da će biti zdravi i da će imati snage za igru”, poručuje nutricionista.
Pričajući o mogućim posljedicama nepravilne ishrane, naša sagovornica je pomenula prije svega dijabetes, koji je danas kod djece nažalost u porastu. Na nastanak dijabetesa utiče više faktora, ali jedan od glavnih je konzumiranje preobilne i tehnološki prerađene hrane, pune aditiva koja nepovoljno utiče na odbrambeni mehanizam djeteta, i tako nastaju poremećaji u metabolizmu masti i ugljenih hidrata.
“Kao prvo roditelji bi trebalo da kontaktiraju stručnjake iz oblasti ishrane i aktivno se posvete pripremi hrane koju će dijete da konzumira, a neophodno je i uključivanje fizičke aktivnosti. To nije lagan posao jer djecu treba animirati da budu poslušna u tom smislu, a ishranu i boravak u prirodi učiniti zabavnim”, ističe Golubović.
Kako ona dodaje, mnogi su roditelji vođeni pogrešnim tradicionalnim vjerovanjima da je zdravo dijete – gojazno dijete. Danas je gojaznost jasan znak o potencijalnom nastanku bolesti i zato je neophodno preventivno djelovati. A preventivno djelovanje po pitanju ishrane je da ona obuhvata optimalan unos povrća, voća, mliječnih proizvoda, posnijih vrsta mesa, jaja, složenih ugljenih hidrata, a iz iste je neophodno izbaciti ili bar svijesti na minimum industrijski prerađene namirnice (slatkiše, grickalice…), jer su to namirnice koje nemaju nutritivnu tačnije hranljivu vrijednost.
Na pitanje o problemu slabog apetita kod djece je Golubović odgovorila sljedeće: “Svako dijete je individua za sebe i ne postoji pravilo po kom bi se djeca mogla natjerati da zavole neku namirnicu. Često se dešava kod djece jaslenog uzrasta da odbijaju uvođenje nekih namirnica koje do tada nisu konzumirali. Velika je greška kada se djeci u toj starosnoj dobi uvodi više namirnica odjedanput. Nekada se dešava da djete odbija namirnicu koju je do tada jelo i u takvim situacijama dijete ne treba siliti da jede već sačekati dan – dva pa im ponuditi opet. Veoma je bitna i priprema obroka jer je nekad veći problem konzistencija obroka nego sama namirnica. Naglasila bih da djeca vole da je hrana dekorativno ukrašena i da vrlo rado prihvataju učešće u pripremi i dekoraciji obroka”.