Poznati crnogorski golman, Vladan Giljen iz fudbalskog tima FK Sutjeska, nakon velikog uspjeha ovog kluba, Jeleni Tepavčević iz D models novinarskog tima pričao je o počecima i karijeri.
Sa koliko godina ste profesionalno počeli da se bavite fudbalom?
Prvu profesionalnu utakmicu sam odigrao sa šesnaest i po godina i to sa ekipom Sutjeske protiv Koma.
Da li ste od malena željeli da budete golman?
Počeo sam sa šest godina da treniram fudbal, kao igrač, trenirao sam dvije godine i onda uvijek nam ja falio golman na treninzima pa sam eto odlučio da probam da branim, svidjelo mi se i nastavio.
Koje su Vas emocije obuzele kad ste dobili titulu?
Sigurno da sam bio presrećan ovo je moja treća titula sa ekipom Sutjeske tako da nadam se da će ih biti još i da će biti još razloga za zadovoljstvo.
Nekako se od golmana najviše očekuje, jer je tokom cijele utakmice ,,čuvar mreže”. Koliko ta odgovornost utiče na koncentraciju tokom utakmice?
Dok sam bio mlađi gledao sam svaki detalj kada sam igrao utakmice, spremao sam se drugačije za utakmice bilo je malo više naboja s obzirom na tu odgovornost ali vremenom se stiče iskustvo tako da je sada sve to mnogo drugačije i nemam problem s tim, sad više ni ne razmisljam o tome.
Koje su pojedinosti koje se ne vide, a važne su za golmana?
Golmani što su stariji to su bolji, po meni je najvažnije da se ne boji greške da ne razmišlja o tome, da vjeruje u sebe i da može da predvidi neke situacije na terenu. Ostalo mislim da se treningom može sve nadoknaditi.
Kako reagujete kada napravite grešku?
Sasvim normalno, svi moraju griješiti to je sastavni dio fudbala, igrači pogriješe po nekoliko puta svaku utakmicu ali se to ne vidi toliko kao kod golmana, golman možda pogriješi jednom ili dva puta tokom sezone ali kad pogriješi to svi vide i uglavnom je gol, tako da pomirim se sa tim odmah, bilo, prošlo ne može se ispraviti, nastavim dalje i trudim se da ne ponovim.
Koji klub bi bio Vaša adresa, a da to nije Sutjeska?
Pa ne znam, nisam navijač nekih klubova, ovdje sam odrastao odigrao toliko utakmica, nisam razmišljao nikad o tome. Ne bih mogao da pomenem baš ni jedan drugi.
Sutjeska je simbol Nikšića, da li sa dodatnim emocijama i zbog te činjenice idete na svaku utakmicu?
Sutjeska je simbol grada još od osnivanja, mnogi veliki igriči koji su igrali za Sutjesku u bivšoj Jugoslaviji, pa ligi SCG, a sada crnogosrkoj doveli su Sutjesku gdje je ona sada. Sutjeska treba da raste kao klub svake godine i bude ono po čemu se Nikšić poznaje. Meni je opet kažem klub u kojem sam ponikao, moj otac je igrao cijelu karijeru ovdje, stric mi je igrao ovdje sad ja, tako da sigurno u svaku utakmicu ulazim i sa emocijom i uvjek dajem sve od sebe kako bi Sutjeska pobjedila i dok sam ovdje tako ce i biti.
Da li osjećate veću odgovornost jer je Vaš otac bio najbolji golman bivše Jugoslavije i koliko su Vam pomogli njegovi savjeti i iskustvo?
Bilo je u početku straha, tipa neću biti dovoljno dobar kao on ali vremenom je to nestajalo, pa da ne bude neka greška ili nešto, razmišljao sam ranije mnogo o tome kad sam bio mlađi ali više ne. Pomogao mi je mnogo kroz karijeru sigurno, mnogi su me kroz njega i više poštovali i sve tako da što se tiče svih tih stvari mnogo mi je pomogao.
