Crna Gora je tokom sedmogodišnjeg perioda, od 2014. do 2020 godine, kroz nacionalne programe IPA II na raspolaganju imala 279,1 milion eura pomoći, ali, uprkos tome, ključna poglavlja u pristupnim pregovorima su pred blokadom, a nema nikakvih nagovještaja kada će pregovarački proces biti završen, piše Dan.

Podatak o dobijenoj pomoći navodi se u informaciji Vlade iz aprila ove godine o programima podrške Evropske unije (EU) Crnoj Gori za 2020. godinu.
Podrška je bila usmjerena kroz šest sektora, među kojima su i demokratija i upravljanje i vladavina prava i temeljna prava.
Uprkos tome što je izdvojeno toliko novca, Crna Gora je došla u situaciju da su poglavlja 23 i 24 bukvalno u blokadi umjesto da budu ako ne zatvorena, a onda blizu toga.
Presjek pomoći iz fondova Evropske unije Crnoj Gori pokazuje da je akcenat u planiranju podrške stavljen na jačanje vladavine zakona. Ako je već toliko novca uloženo i ako smo tako često mijenjali zakone, pravili nove procedure, formirali novo tužilaštvo i mijenjali Ustav 2013. godine, opravdano je pitanje kako je moguće da su poglavlja 23 i 24 skoro blokirana zbog nedostatka rezultata u oblasti vladavine prava.
To mišljenje dijeli i politički analitičar Božidar Čolaković.
Kako je istakao, bez obzira na sredstva uložena u jačanje vladavine prava (izmjena zakonskog okvira i slične stvari – tek da posluže kao lijepa fasada kojom je valjalo skrenuti pažnju evropskih partnera sa suštine), ono što je uporno izostajalo u periodu od 2014. do 2020. jeste politička volja, nužan preduslov za postizanje bilo kakvog vidljivog rezultata u oblasti vladavine prava.
“Događaji u postizbornom periodu, odjeci i reagovanja u vezi sa izmjenama zakona o tužilaštvu, samo dodatno uvjeravaju u to. Ako se pažljivije pogleda, postaje očiglednije da se radi ne o revanšizmu nove administracije koja beskrupulozno pravi kadrovske izmjene bez obzira na kriterijume, nego prije o sukobu dva načina mišljenja: paradigme koja je bila vladajuća tri decenije i pristupa koji je u potpunosti svjestan svih devijacija, ograničenosti i upornog izostajanja bitnijih rezultata, a koje pomenuta paradigma previđa ili, jednostavno, nije u stanju dato sagleda. Primjera takozvane distribucije pravde, u kojima bivaju sankcionisani nižerangirani državni činovnici ma koliko i elementarna logika nalagala da se ispitaju tragovi do onih iznad u hijerarhiji ima previše da bi se stvorio i privid zadovoljenja pravde”, kazao je Čolaković za Dan.
Izvor: Dan