Specijalista biologije-ekologije Miloš Džiknić u autorskom tekstu dao je prikaz o biljci “Natalijina ramonda” (Ramonda nathaliae Pančić & Petrović) koja je simbol sjećanja na Dan primirja u Prvom svjetskom ratu (Velikom ratu). Džiknić podsjeća da se Dan primirja obilježava u Srbiji i svijetu, i to pogotovo u isto vrijeme u svim glavnim gradovima država pobjednica, poput Francuske, Velike Britanije, Rusije, Italije, SAD i Belgije, u znak sjećanja na 11. novembar 1918. godine, kada su sile Antante potpisale primirje sa Njemačkom i time okončale Prvi svjetski rat.
“Ova biljka predstavlja simbol zajedničkih vrijednosti, o miru i poštovanju života, ali i o važnosti očuvanja životne sredine, jer jedan od faktora koji dovodi u pitanje opstanak ove vrste na Balkanskom poluostrvu je i narušavanja staništa uslijed klimatskih promjena i dejstva čovjeka, i zbog toga smo u obavezi da je štitimo. Natalijina ramonda je u narodu takođe poznata i pod nazivom “vaskršnji cvijet”, jer može da oživi nakon dužeg perioda suše, a ujedno i cvjeta u periodu Vaskrsa. Stručno gledano iz ugla fiziološke ekologije, ova biljka ima tu izuzetnu osobinu – poikilohidričnost, tako da nepovoljne uslove na staništu, kao što su visoke ili niske temperature i nedostatak vlage, preživljava ulaskom u stanje anabioze (prividne smrti), fiziološko stanje u kome se metabolizam usporava, a nadzemni organi dehidriraju, sve do trenutka kada uslovi na staništu ponovo postanu povoljni, te one u roku do nekoliko dana ponovo uspostavljaju normalnu metaboličku aktivnost i “oživljavaju”, to jest ozelenjavaju, zbog čega se još nazivaju i „biljke feniksi“ ili “biljke koje vaskrsavaju“
Ekološki posmatrano, simboli mogu da imaju pozitivan, direktan i indirektan uticaj na životnu sredinu, i da budu dodatni podsjetnik o važnosti zaštite životne sredine, prirodnih rijetkosti i dobara. Na primjer, simboli kao što su biljke, ptice, sisari, gmizavci i vodozemci pomažu da ljudi postanu svjesniji i da više cijene živi svijet oko sebe. Simboli skreću pažnju na određene životinje i biljke, kao na primjer na ovu vrstu Natalijine ramonde, koje inače teško da će prepoznati neko osim stručnjaka u toj oblasti. Isticanje postojanja i jedinstvenih kvaliteta reliktnih, endemičnih i autohtonih divljih vrsta na tako simboličan način često može donijeti veće priznanje javnosti i težnju ka uspostavljanju bolje zaštite istih.
Kao diplomirani biolog i specijalista ekologije, smatram da kada uzmemo u obzir opstanak ljudske vrste, posjedovanje ovakvih simbola prirode može povećati javnu svijest o međusobnoj povezanosti svih vrsta i bitnosti očuvanja životne sredine koju dijelimo i sa ostalim organizmima.