Đurđica Knežević: Pogled kroz optiku je vaša fotografska moć

Naša sugrađanka, dvadesetdvogodišnja Nikšićanka Đurđica Knežević, svoje slobodno vrijeme ispunjava fotografijom i uživanjem u engleskoj i španskoj muzici. Ljubav prema fotografiji razvijala se spontano kroz fotografisanje prijatelja i članova svoje porodice. Kako naglašava, ne traži uzore i pokušava da gradi svoj sopstveni stil, a do inspiracije dolazi lako, jer je svaka osoba specifična na svoj način. Kako kaže, samo treba imati oštro oko.

Za naš Portal Đurđica govori govori o svojoj samoukosti, inspiraciji, koliko se može zaraditi od fotografije, koje su dobre i loše strane ovog posla, ali udjeljuje i korisne savjete onima koji sa njom dijele istu ljubav.

“Rekla bih da je svaki trenutak u ovom poslu predivan. Dogovaranje sa klijentom, sreća koju osjećate jer je neko odabrao baš vas da mu budete fotograf, upoznavanje klijenta, zamrzavanje tog srećnog trenutka, prilika da vidite značaj porodice, prijateljstva i ljubavi”. 

Otkud tvoja ljubav prema fotografiji i kako si otkrila da želiš da se baviš tim poslom?

Nije zapravo postojao jedan konkretan trenutak kada sam otkrila da želim da budem fotograf, već kada sam fotografisala porodicu i prijatelje vidjela sam koliko volim da zabilježim trenutak i stvorim uspomenu koje će se rado sjećati ta osoba.

Gdje pronalaziš inspiraciju za rad?

Inspiracija može da se pronađe bilo gdje. Ja konkretno inspiraciju najviše pronalazim u detaljima koji stvore cijeli koncept i ideju. Često me inspiriše jedan detalj na nekoj fotografiji ili osobi.

Kakav imaš fotoaparat i koristiš li još neku dodatnu opremu?

Ukoliko ste fotograf ovo je prvo pitanje koje vas ljudi često pitaju. Ja čvrsto vjerujem u to da fotografa ne čini marka njegovog aparata. Naravno, on je sastavni dio vašeg posla, međutim, vaša vizija, znanje, iskustvo i emocije je ono što vas definiše kao fotografa i razlikuje od ostalih.

Gdje si učila fotografiju?

Najviše mislim da sam samouka. Išla sam na dosta kurseva, ali nešto što svim tim kursevima nedostaje jeste da vas oni ne oblikuju u fotografa. Najčešće vam pokažu kako pravilno koristiti aparat i razne situacije u kojima morate da primijenite ta podešavanja. Ali, ako zaista želite da se bavite fotografijom ubrzo ćete shvatiti da je pronalaženje vašeg stila jedna od najbitnijih stvari. To je razlog zbog kojeg bi se neko zaustavio da pogleda vašu fotografiju, bila ona u nekom fizičkom prostoru ili na društvenim mrežama. Zbog toga kažem da sam većinom samouka jer razne situacije, zahtjevi klijenata, kao i povezivanje mog stila sa željama klijenata je nešto što morate sami da naučite vremenom. Niko ne može vidjeti ono što vi vidite kroz vašu optiku i to je vaša moć kao fotografa.

Kako ti vidiš sebe? Kao fotografa koji zarađuje za život ili umjetnika?

Mislim da je veoma lako da se izgubite u etiketama koje žele ljudi da vam nametnu. Ja se iskreno smatram fotografkinjom koja je duboko zaljubljena u taj posao i koja voli da bilježi uspomene drugih ljudi. Novac koji dobijete zbog vašeg truda i ljubavi je jedan veliki bonus koji vas još više podstiče da se posvetite i razvijate tu ljubav.

Da li se isplati biti fotograf, da li ima zarade?

Ukoliko stvarate i bavite se nekom vrstom umjetnosti novac i zarada ne smiju da vas pokreću. Ukoliko želite da uđete u ovaj posao jer ste čuli da imate zarade, savjetovala bih vas da odložite aparat. Kao što sam i gore navela mislim da je zarada samo nagrada za vaš trud i rad i samim tim se odmah i isplati da budete fotograf.

Šta te nervira, a šta ti se sviđa u tom poslu?

U ovom poslu jedino što me frustrira je kada ne postave potvrdu o autorstvu, bilo to moje djelo ili drugih fotografa. Sada kada postoji zakon o autorskim pravima ne postoji izgovor za uklanjanje imena osobe koja stoji iza tog djela. Shvatam da većina ljudi ne zna i ne razmišlja o ovoj temi i da se u brzom digitalnom svijetu često izgubi vaše ime, ali to ne bi trebalo biti opravdanje. 

S druge strane ne mogu izabrati konkretno šta mi se sviđa u ovom poslu. Možda kada predate fotografije klijentu i vidite mu/joj osmijeh na licu i osjetite zadovoljstvo jer ste uspjeli da budete dio njihovog okruženja. Zaista, kako izdvojiti samo jednu stvar koja vam se sviđa.

Ko ti je podrška u tome što radiš i da li dobijaš savjete starijih što se tiče fotografije?

Podrška mi je uvijek bila porodica i uži krug ljudi oko mene. Često dobijam savjete od starijih i pokušam da od svakog uzmem po nešto korisno.

Kakvi su tvoji planovi za budućnost?

Ne volim da planiram previše daleko u budućnost jer često zaboravimo da živimo život i uživamo u trenucima zbog planova koje pravimo. Samo se nadam da ću se u budućnosti razvijati u sferi fotografije i da ću nastaviti da budem srećna radeći svoj posao.

Šta bi poručila onima koji bi željeli da se bave fotografijom?

Ukoliko želite da se bavite fotografijom prvo pitajte sebe da li to radite iz ljubavi prema fotografiji. Ukoliko je odgovor da, onda vam savjetujem da vas ne obuzme potjera za najnovijim aparatom i njegovim specifikacijama već da se fokusirate na vaše znanje, stil i emociju koju unosite u fotografije. Vremenom ćete pronaći svoj stil zato nemojte se frustirati ako odmah ne ispadaju fotografije kako ste vi željeli. Srećno i dobro došli u svijet fotografije.

I za kraj, da li imaš neku poruku za mlade?

Fokusirajte se na ono što vas ispiriše, ono što je oko vas jer će vas to u velikom dijelu oblikovati u osobu koja ćete postati.