U nikšićkoj kompaniji Željezara Tosčelik proizvodnja je, četiri godine od dolaska novih vlasnika, znatno manja od obećane, preduzeće posluje s gubicima, a došlo je i do smanjenja broja radnika čija je budućnost neizvjesna, ocijenio je bivši zaposleni Ratko Dubljević, prenosi Mina.

On je kazao da je Tosčelik 2012. godine, kada je kupio bivšu Željezaru Nikšić, obećao da će povećati godišnju proizvodnju na 400 hiljada tona kvalitetnih čelika, a broj zaposlenih sa 350 na 550.

“Ukupna proizvodnja je, poslije četiri godine i četiri mjeseca, manja od 60 hiljada tona kvalitetnih čelika. Prošle godine najveća proizvodnja bila je oko 22 hiljade tona, što je skoro 20 puta manje od obećane”, naveo je Dubljević, koji je član Socijaldemokratske partije (SDP).

On je na konferenciji kazao da je u istom periodu došlo do smanjenja broja radnika sa 350 na 300, čija je budućnost krajnje neizvjesna.

Dubljević je kazao da je SDP, kao međunarodno najuglednija partija, istakla kao najvažnije stvaranje pravne države.
“Sa dolaskom pravne države, dovešćemo respektabilne investitore koji će dovesti do povećanja broja zaposlenih, proizvodnje i otvaranje radnih mjesta uz poštovanje radničkih prava”, poručio je Dubljević.

On je podsjetio da je ministar ekonomije Vladimir Kavarić ranije saopštio da zaposleni redovno primaju platu, da se redovno izmiruju porezi i doprinosi prema državi i podmiruju dobavljači i izvođači radova.
“Ali do kada? Takođe, Kavarić nije obavijestio javnost da Tosčelik ima odgovarajuće popuste na poreze i doprinose i druge državne subvencije”, rekao je Dubljević.

On je podsjetio i da je izvršni direktor Tosčelika, Guray Guzeler, saopštio da je od dolaska turske kompanije povećan kapacitet Kovačnice sa hiljadu na 2,7 hiljada tona gotove robe.

“To je neistina. Kao bivši direktor prodaje Željezare kažem da je ta kompanija proizvodila nešto ispod tri hiljade tona”, dodao je Dubljević.

On je naveo i da su kovani čelici Željezare bili prepoznatljivi na zapadnom tržištu, po izuzetnom kvalitetu i beznačajno malom broju reklamacija.

“Sada se kovani čelici Tosčelika masovno vraćaju sa zapadnoevropskog tržišta, što uzrokuje smanjenje kvaliteta i stvara loš imidž kompanije”, kazao je Dubljević.

Prema njegovim riječima, dobar dio postrojenja je prerezan i pretopljen kao otpadno željezo za Čeličanu.

“Prerezan i pretopljen je dobar dio željezničkog kolosjeka, a planiranje proizvodnje od 240 hiljada tona za koju treba najmanje 350 hiljada tona raznih sirovina, a bez upotrebe željezničkog saobraćaja je krajnje nerealna”, smatra Dubljević.

On je rekao i da, prema nekim izjavama, firma posluje sa profitom, što je notorna neistina.

“To možete provjeriti u poreskim organima Crne Gore, gdje ćete vidjeti da se njihovi gubici kreću oko par miliona eura na godišnjem nivou”, dodao je Dubljević.

On smatra da se povećanje proizvodnje na 240 hiljada tona ne može ostvariti, niti će naredne godine.

“Preporučio bih da se čelni ljudi Tosčelika više posvete radu i proizvodnji nego da se stavljaju u predizborne aktivnosti”, kazao je Dubljević.

Bivši zaposleni u Željezari, Gojko Drašković pitao je zašto nema kolektivnog ugovora i zašto se ne poštuju radnička prava i zakoni Crne Gore.

“S obzirom na to da Željezara radi samo nedjeljom kad je jeftina struja, tog dana brigadni radnici u Čeličani rade od 12 do 15 sati. S obzirom na veliku buku i temperaturu, oni gube radnu sposobnost i zbog toga dolazi često do povreda, a nažalost dešavaju se i smrtni slučajevi”, naveo je Drašković.

On je, govoreći o zaštiti životne sredine, rekao da predstavnici Tosčelika nijesu rekli šta je sa otprašivanjem dimnih gasova u energetici koji ispuštaju u atmosferu veliku količinu ugljene prašine i ostalih supstanci.

“Treba napomenuti da se za svaku tonu čelika potroši 12,5 tona uglja. Gdje se odlaže pepeo od sagorelog uglja”, pitao je Drašković.

On je pozvao gradonačelnika Nikšića, Veselina Grbovića, da sa njima i medijima snime potrojenja koja su totalno uništena i gdje, prema nekim navodima, ima i kratera.

“Niko ne može ući u Željezaru. Treba da se snimi i 18 kilometara od fabričkog kolosjeka. Ako nema željezničkog prevoza ne može se bez toga, a to je sve pretopljeno”, ocijenio je Drašković.

Z.G.