Dubljević: Tango je Everest latino pleasova!

Dvadesetogodišnja Nikšićanka Sanja Dubljević bavi se latino plesovima, prvenstveno salsom i redovno posjećuje plesne večeri koje obiluju afro-karipskim ritmovima. Student je Njemačkog jezika i književnosti u Nikšiću, pa joj je ovoga ljeta u planu odlazak u Njemačku gdje će u sklopu rada usavršavati i jezik koji izučava. U slobodno vrijeme voli da putuje i upoznaje nove ljude, ali tu su i bježanje u svijet knjiga, gledanje filmova i slušanje latino muzike. Ipak, ples nekako stavlja na pijadestalu svega pomenutog, jer kako kaže neopisiv je osjećaj obuzme kada se popne u svoje plesne štikle i zapleše. Nestrpljivo iščekuje svaki naredni trening i plesno veče, a gdje god otputuje u potrazi je za igrom i novim plesnim koracima.
Uživali smo slušajući sa kojim žarom u očima priča dok nam pojašnjava kakva to misterija i strastvenost izbija iz ovih latino stilova:

“Ne postoji umjetničko djelo toliko prepuno radosti, tuge i čežnje u tragi -komediji ljudske rase, kao što je tango između muškarca i žene. On je tako komplikovan, a tako jednostavan. Traje samo nekoliko trenutaka, a ipak je vječan. Postoji čistoća usred svih kompleksnosti. Što se više traži smisao u ovoj misteriji ona sve više izmiče. A opet, on je ono što jeste, možemo ga vidjeti, čuti, osjetiti i živjeti u zadovoljstvu svoje neposrednosti. Tango nas mijenja zauvjek”, ističe Sanja.

Kako se razvila tvoja ljubav prema latino plesovima? Gdje si napravila prve korake?

Moja ljubav prema latino plesovima se razvila gledajući filmove u kojima su zastupljeni latino plesovi i u meni se probudila želja da i ja naučim plesove ovog tipa, jer sam bila oduševljena sa plesačicama koje su izvodile te plesove. Posebno su me privukli predivni plesni kostimi. Majka me je ubijedila da odem na ples, a prije toga bavila sam se džudom dvije ipo godine, a potom su me podržali tata i braća ka preusmjerenju.

Ples je nešto predivno, to se riječima ne može opisati. Imam ogroman entuzijazam prema plesu. Studiram Njemački jezik i književnost na Filološkom fakultetu u Nikšiću, nije naravno lako ali tu je ples koji mi pomaže. Ples je moj antistres. Poslije plesnog treninga dobijem toliku energiju da mogu da učim po cijeli dan ako treba. Pred ispite obavezno zaplešem da bih se opustila i da nemam tremu. Pomoću plesa možeš da izgradiš sebe, da stekneš samopouzdanje, da izraziš emocije, da budeš srećan, da napreduješ, upoznaš bezbroj ljudi koji se raduju plesu kao i ti. Ples te jednostavno tjera naprijed, nebitno kakva situacija bila on te pokreće i ne da ti da očajavaš nego samo da ojačaš.

Prve plesne korake sam napravila u plesnom klubu Migado iz Nikšića, a da naučim da plešem pomogli su mi moji instruktori Miloš i Olivera Krivokapić, kao i njihova kćerka Martina i sin Viktor. Zaplesala sam prvi put 20.11.2014 godine. Bila sam presrećna, bila sam uporna da naučim sve korake, poslije treninga kada bih došla kući obavezno bih izvježbala sve nove korake, plesala po kuci cijeli dan. Ma sigurno mogu reći da sam se baš zaljubila u ples i neka sam, to je zdrava ljubav.

Milos Krivokapić je trener u plesnom klubu Migado 26 godina, koliko postoji I sam klub. Plesao je od 1986. do 1991. godine u plesnom klubu Evroritam Sarajevo. Položio je za trenera sportskog plesa u udruženju trenera učitelja i voditelja Jugoslavije u Beogradu 1997. godine. Jedan je od osnivača Saveza Sporskog plesa Crne Gore i obavljao je funkciju sekretara Saveza sportskog plesa Crne Gore. Bio je član upravnog odbora Plesnog saveza Srbije i Crne Gore. Izveo je veliki broj takmičara sportskog plesa koji su bili nosioci mnogobrojnih medalja sa raznih takmičenja. Sa argentinskim tangom se upoznao u Sarajevu 1989. godine. Aktivno pleše, drži treninge i nastupa u argentinskom tangu od kraja 2008. godine. Partnerka sa kojom nastupa argentinski tango je Olivera Krivokapić. Učesnik je mnogobrojnih festivala i seminara i obučavan kod velikog broja kvalitetnih trenera argentinskog tanga.

Imaš neku omiljenu vrstu ili voliš da isprobavaš različite stilove?

Volim da isprobavam razlicite stilove, svaki ples je predivan. Ali su mi omiljeni latino plesovi. Volim tu razigranost, latino ritmovi me bas pokreću.

Po čemu se latino plesovi razlikuju od standardnih plesova?

Latino plesovi se razlikuju od standardnih plesova prije svega po plesnom stavu, takođe i po karakteru. Kod latino plesova je slobodniji i otvoreniji plesni stav, a kod standardnih plesova je malo zatvoreniji, grudi su izbačene a leđa unazad. Kod latino plesova je slobodnija varijanta, može da bude i otvoren i zatvoren plesni stav. U pet osnovnih latino plesova spadaju: samba, rumba, cha-cha-cha, jive, paso doble, a ostali su: rock n roll, disco-hustle, mambo, blues, twist… Standardni plesovi su engleski valcer, slowfox, bečki valcer, quickstep, tango, foxtrot…

Svaka igra zapravo ima svoj karakter, baš kod argentinskog tanga je zatvoren plesni stav, a sto je zanimljivo i čini ga posebnim plesom jeste što stav zahtjeva kontakt srce od srce. Bas je interesantan.

Tango je Everest društvenog plesa. Argentinski tango je razgovor između dvije duše, dva srca i dva tijela. To je svijet gdje se muškarac i žena osjećaju potpuno izraženi i poštovani.
Ne postoji umjetničko djelo toliko prepuno radosti, tuge i čežnje u tragi – komediji ljudske rase, kao što je tango između muškarca i žene. On je tako komplikovan, a tako jednostavan. Traje samo nekoliko trenutaka, a ipak je vječan. Postoji čistoća usred svih kompleksnosti. Što se više traži smisao u ovoj misteriji ona sve više izmiče. A opet, on je ono što jeste, možemo ga vidjeti, čuti, osjetiti i živjeti u zadovoljstvu svoje neposrednosti. Tango nas mijenja zauvjek.

Šta te pokreće na sceni? Da li je to neka živahnost kojom odišu svi latino plesovi?

Na sceni me pokreće ogroman entuzijam prema plesu, uživam plešući ono što volim i mnogo sam ispunjena zbog toga. Radim ono sto mi pričinjava ogromno zadovoljstvo. Ta se sreća ne može opisati.
Živahnost svakako postoji, to je normalno, takva je muzika, takvo je podneblje, mentalitet naroda koji potiče iz Latino Amerike.

Reklo bi se da najviše forsiraš salsu? Salsa važi za ples nastao pod različitim uticajima, pa improvizuješ li često? Osjetiš li slobodu i potrebu da dodaš nešto svoje?

Najviše forsiram salsu jer je to prvo što sam zaplesala. Volim je jer je strastveni koktel latino ritmova. Odlikuju je i ti energcni koraci, kao i senzualnost. Prednost je u tome sto je zastupljena na svim prostorima i ona je sinonim za zabavu na plesnom podijumu. Salsa jeste nastala pod različitim uticajima, a ima i više stilova. Ja najviše volim L.A. stil. Svako podnevlje oko Karipskih ostrva, Kuba, Puerto Rika uticali su na nastanak salse. Ljudi koji su živjeli na tim prostorima su unosili neke svoje stvari.
Improvizujem, to je i prednost u salsi. Imam slobodu da kreiram nesto svoje dok igram i tu se bas osjećam slobodnom da izrazim svoja osjećanja i neke svoje koreografske zamisli, ali da ne remetim igru sa partnerom.

Neki od ovih plesova, recimo rumba je zabranjivana sa izgovorom da sadrži blud i da je potencijalna opasnost? Šta misliš o ovome? Ima li kod ljudi predrasuda?

Rumba, po mom mišljenju nije toliko zabranjivana, ona se uglavnom razvila na Kubi. U osnovi ovog plesa je seksi pantomima koja se pleše vrlo brzo, a karakterišu ga naglašeni pokreti bokovima, agresivan, ali ujedno i senzualan stav i obrambeni stav zene. Više je u Argentini zabranjivan argentinski tango, upravo zbog tog bliskog kontakta, plesnog stava. Ali vrijeme je dokazalo da su to bile sve zablude i da niko be moze da spriječi bliskost partnera. To je samo ples!

Koliko je bitan partner u ovom plesu? Postoji li između plesnog para nešto više od igre, neka posebna vrsta povjerenja, prijateljstva?

Koliko je bitan partner u plesu. Veoma bitan i onaj koji vodi i onaj koji prati. Kada igramo bilo koji ples, igru, mi smo, dok traje muzika, sa tim partnerom i ne postoji niko nego vi i taj partner. Postoji naravno ta privlačnost i neka energija se može stvoriti između partnera, čak i da pređe u neku drugu energiju mimo prijateljstkog odnosa u tom zagrljaju. Ali da sve to ostane u granicama plesnog bontona! Povjerenje je naravno bitno u plesu kao i u životu.

Afro-karipski ritmovi su se uvukli pod kožu ljudima svih uzrasta i na našim prostorima. Često organizujete plesna, okupljanja. Opiši nam kako izgledaju te večeri?

Afro-kariski ritmovi su baš rasprostranjeni, a pogotovo 2000 dolazi do ekspanzije karipskih plesova i na naš region, a to su : salsa, bachata, reggeaton, merenge, kao i angolskog plesa kizombe.
Plesni klub Migado nas vodi u razne gradove, ali tamo u objekte gdje se praktikuje taj plesni bonton. Plesne večeri salse i milonge organizujemo u Nikšiću, Podgorici, Trebinju. Te večeri su predivne, otmene, pravo uživanje, sa puno žara, igre, veselja, zagrljaja, osmijeha. Ljudi kada plešu ne razmišljaju ni o čemu drugom nego o plesu.
Različiti stilovi su zanimljivi, i bas zato služe plesne večeri da se ti stilovi razmijenjuju i to onda taj ples dobije neku posebnu notu.

Organizujete li neka takmičenja i ima li osvojenih nagrada?

Mi se trenutno ne baziramo na takmičenja, samo na plesne večeri, da ono što radimo na treninzima pokažemo na plesnim večerima, i da razamijenjujemo iskustva. Pretežno idemo na razne festivale, na maratone argentinskog tanga u Beogradu. Pleše se od 12:00 do 19:00 časova preko dana i onda uveče od 22:00 do 5:00 časova ujutru. Ja sam išla preko ljeta i na salsa festival u Minhenu. Imamo radionice i ostale aktivnosti. Međutim naš klub sprema ljude koji žele da idu na takmičenja, kao i na scenske nastupe. Plesni klub Migado postoji 26 godina, od 1992. godine i on je osvajao ogroman broj nagrada, a meni je ovaj klub kao druga porodica.
Sve u svemu, svi treninzi me spremaju za scenu, pa ako jednog dana izrazim želju za takmičenje, vjerujem da bih bila spremna da uspješno prođem sve izazove . Mogu reći da sam stekla dosta iskustva sto se salse tiče, jer sam plesala sa kubancima koji su dolazili u primorske gradove ljeti, takođe i sa kubankama. Moje mišljenje o njima je da su prepuni pozitivne energije i da šire ogromnu ljubav prema plesu. Jednom rečenicom: “Predivno je plesati sa njima”.

Tvoja poruka za mlade?

Svakoj mladoj osobi preporučujem da pronađe nešto što mu odgovara, bio to ples ili neki drugi sport, nešto što ga ispunjava i da na kvalitetan način provodi svoje slobodno vrijeme. Da budu uglavnom aktivni, da im se dan ne svodi na objavljivaljnje slika na društvenim mrežama, da ne dođu u situaciju da ne znaju šta da rade, jednostavno ne treba da dozvole da im je dosadno u životu.

Posto je sada priča o plesu, voljela bih da svi mladi probaju da zaplešu i postanu dio predivne atmosfere i zdravog načina zivota. Neka taj petak i subota veče budu nešto čemu će se radovati da zaplešu na plesnom podijumu sa puno sreće, zagrljaja, osmijeha, umjesto običnih diskoteka i pabova u kojima će se opijati.

A posebnom moram da se obratim muškarcima da ne bježe od plesa, jer baš na taj način mogu da pokažu svoju pravu muškost.
Muškarac koji misli da ples nije bitan ili da je ‘manje’ muški nego neki borilački sport, jako se vara. Iskreno, ima li ista ljepše nego kada vas muškarac drži u svom naručju, tako da je ples samo način kako držati partnerku u svom e naručju i biti pravi muškarac.
To su sve društveni plesovi tako da pozivam i starije i mlade ljudi da dođu zaplešu, budu aktivni, poboljšaju svoju ravnotežu, uzivajte i imaju uvijek osmijeh na licu.

Ples je život, a život je kratak zato uživaj. Ja se ovim oduvijek vodim ovim.
A pored ovoga moj neki moto, onako prosto u tri riječi bio bi: ‘uči, pleši i voli’!
Zato zaljubljenici u latino plesove nađite svoj vid motivacije i zaplešite!