Izgradnja vodovoda u seoskom području nikšićke opštine neće zadovoljiti sve žitelje jer projekti ne obuhvataju sva mjesta gdje nema vode. Jedno od tih je i selo Dragovoljići koje pripada mjesnoj zajednici Lukovo gdje se trenutno radi vodovod za oko 240 domaćinstava tog i susjednog sela Granice, piše DAN.

Dragovoljičana nema ni u naznakama projekta za koji su se zajedno sa ostalim žiteljima MZ izborili. Mještanka Mijojka Knežević kaže da u Dragovoljićima živi već pola vijeka i od kada pamti nadaju se da će dobiti vodovodnu mrežu.

“Očekivali smo da ćemo zajedno sa Lukovom i mi napokon dobiti vodu, ali ništa od toga, opet su Dragovoljići izostavljeni iz projekta. Zbog čega, vjerujem da niko to ovdje i ne zna, a mi ćemo i dalje iz bistijerni napajati stoku, a kuću vodom snabdijevati preko hidrofora”, kazala je Kneževićeva i dodala da mještani Dragovoljića bistijerne pune kišnicom, a kada je sušni period cistijernu vode naruče iz Nikšića i po jednoj plate 50 eura. “Naše selo je na vratima grada, svega devet kilometara od centra, ali nam je sve to džaba. Čini mi se da nema dovoljno sloge, pa da se svi skupe i učine nešto da i mi dobijemo vodovod”, smatra Kneževićeva.

Do prije nekoliko godina Dragovoljići su bili među rijetkim nikšićkim selima odakle je omladina odlazila, ali je, kako kaže Stana Knežević, bez osnovnih uslova za život teško zadržati stanovništvo.

“Ode nam omladina jer su ovdje izuzetno teški uslovi života, a niko da se time pozabavi. Uvijek za Dragovoljiće nešto fali, a kada je bilo pitanje vodovoda zafalilo je sloge jer bi se, kako su pojašnjavali neki, moglo graditi za jedan dio sela, ali ne i za domaćinstva koja žive na visočijim kotama. Tako da će se u vom selu i dalje nastaviti priča o gradnji vodovoda, ko zna do kada, a ja je slušam već 27 godina od kada ovdje živim”, istakla je ona.

Dragovoljići nijesu bezvodan kraj, jer kada je kišni period na nekoliko lokacija u selu pojave se izvori. Sa jednog od tih snabdijeva se nekoliko domaćinstava, ali kad presuši, što se često dešava, i oni se orijentišu na bistijerne koje su sami gradili. Nepostojanjem vodovodne mreže najviše su pogođene domaćice, a Rada Knežević naglašava da to crpi njihov porodični budžet koji uglavnom popunjavaju baveći se poljoprivredom.

“Kada nema kiše, vodu kupujemo i za to, kao i za hljeb, pare moramo imati, a kako ih je zaraditi u ovakvim uslovima to samo mi znamo. Jeftinije bi prolazili da imamo vodovod, a vodu bi plaćali kao i svi. Međutim, i dalje ćemo se mučiti, i djeca će nam napuštati selo. Do ove godine nijesmo čak imali ni uredno snabdijevanje strujom, koju sada popravljaju. Dovoljan bi bio manji vjetar ili da zagrmi i Dragovoljići po dan ili dva ostanu bez struje. Ko da živi takvim životom u 21. vijeku”, kategorična je ona.

Da sve pomalo ide teže kada su Dragovoljići u pitanju, dokaz je i lokalna saobraćajnica za čiju popravku je opština angažovala firmu koja trenutno radi na tome. Zbog lošeg seoskog puta Dragovoljičani su proteklih nekoliko godina slali nadležnim dopise i žalili se medijima.

D.D.