Dragoljub Dano Mijušković: Cilj mi je evropska i svjetska medalja

Dragoljub Dano Mijušković, jedanaestogodišnjak iz Nikšića, dokaz je da se trud i upornost uvijek isplate kao i da se može biti uspješan i u školi i u sportu.

Ovaj talentovani dječak je uspio da dvije godine zaredom se domogne Balkanskih medalja u karateu a osim toga je i odličan učenik Osnovne škole “Olga Golović”. Trenira u Karate klubu “Šampion” i nada se da će dosegnuti evropske i svjetske ‘visine’.

1. Ko je Dragoljub Dano Mijušković?

Moje ime je Dragoljub Dano Mijušković. Odličan sam učenik VI razreda Osnovne škole “Olga Golović”. Imam 11 godina i član sam Karate kluba “Šampion”.

2. Koliko dugo se baviš karateom i možeš li nam reći nešto o počecima u ovom sportu?

Karateom se bavim punih pet godina. Kao mali sam uvijek gledao karate filmove i divio se nožnim udarcima koje sam i sàm pokušavao da izvodim pa su roditelji vidjeli ljubav prema tom sportu i upisali su me na karate.

3. Šta je za tebe karate?

Karate za mene predstavlja ljubav, posvećenost i težnju da svakog dana budem bolji.

4. Da li je karate zahtjevan sport?

Karate je zahtjevan sport jer je pored fizičke spremnosti potrebna i hrabrost i odlučnost.

5. Reci nam nešto o tvojim takmičarskim iskustvima i postignućima.

U prošloj i ovoj sezoni osvojio sam preko 15 zlatnih medalja na domaćim i internacionalnim takmičenjima. Dvostruki sam prvak Crne Gore u borbama, u kategoriji +50kg i kao član reprezentacije, osvojio sam dvije bronzane Balkanske medalje – 2023. godine u Baru i 2024. godine u Istanbulu.

6. Kakvi su tvoji utisci sa Balkanskih prvenstava?

Moji utisci sa Balkanskih prvenstava su prelijepi jer sam, pored putovanja i borbi na tatamiju, uživao sa drugarima iz reprezentacije, upoznavajući i takmičare iz drugih država. U Baru sam imao četiri meča od kojih sam tri riješio u svoju korist i pobijedivši takmičara iz Bosne osvojio svoju prvu Balkansku bronzanu medalju a u junu, u Istanbulu, takođe sam imao četiri meča – tri riješio u svoju korist a jedan izgubio i osvojio moju drugu Balkansku medalju, a posebno mi je ostala u sjećanju borba za medalju sa domaćim takmičarem koga sam uspio da pobijedim rezultatom 9:0 i pored velikog navijanja i uticaja na sudije.

7. Da li su pripreme bile zahtjevne?

Pripreme su baš bile zahtjevne ali upješne.

8. Koliko treninga imaš nedeljno?

Nedeljno imam pet treninga, svakim radnim danom a pošto volim puno da treniram – i kući odradim poneki trening.

9. Čija podrška ti najviše znači?

Najviše mi znači podrška trenera, porodice i drugara.

10. Da li je teško uskladiti školu i treninge?

Meni nije, jer volim i školu i trening pa mogu da uskladim sve obaveze.

11. Kakvi su tvoji planovi za karate u budućnosti?

Želim da budem još bolji, da napredujem i osvojim Evropsku i Svjetsku medalju.

12. Da li imaš uzora?

Naravno da imam uzora. Moj uzor je moj trener i svjetski prvaci iz mog sporta.

13. Da li imaš neku poruku za svoje vršnjake i mlade ljude?

Imam, a to je da se bave sportom, posebno karateom jer on zahtjeva dodatno razmišljanje.