Danilo Gojković sanja učešće na Paraolimpijskim igrama
Nikšićanin Danilo Gojković parabiciklizmom bavi se već pet godina. Prije parabiciklizma takmičio se u raznim sportskim igrama sa osobama sa invaliditetom, a kako kako kaže, motivaciju za njegov sadašnji sport, pronašao je u želji da se oproba sa, kako navodi, sebi “ravnima”.
Kada je parabiciklizam u pitanju, kako on ističe, talenat ne igra veliku ulogu, ali, mladi Nikšićanin naglašava, da veliku zahvalnost duguje direktoru Biciklističkog kluba “Nik-Bike” Zoranu Cimbaljeviću, koji mu je dopustio da se priključi ekipi , te da zajedno sa njima učestvuje na većini lokalnih takmičenja.
Uzor u ovom sportu mu je sada već penzionisani biciklista Tom Boonen, a u svom petogodišnjem iskustvu, iza Gojkovića je veliki broj takmičenja od kojih su pojedina ostala u najljepšem sjećanju.
“Najljepša sjećanja vežu me za svoj prvi Svjetski kup , koji je održan u Meranu – Italija, a izdvojio bih i učešće na Svjetskom prvenstvu 2015. godine, u Švajcarskoj”, kazao je Gojković u intervjuu za portal Mladi Nikšića.
Ambicije u parabiciklizmu za Gojkovića su velike, a među brojnim, izdvaja se plasman i učešće na Paraolimpijskim igrama, koje su najveći sportski san za njega.
“U biciklizmu, kao i u svim ostalim sportovima izdržljivosti, potrebno je trenirati u kontinuitetu. Pošto u kalendaru ima mnogo trka, prije svake sezone se odrede one glavne na kojima bi trebao biti u najboljoj mogućoj formi, pa se plan treniranja određuje prema tome. Najteži treninzi su nekih dva do tri mjeseca prije takmičenja”, istakao je on.
Nikšićki parabiciklista trenira dvaput dnevno, jednom u teretani, a drugi put na biciklu.
“Tokom zimskog perioda treninzi su uglavnom duge i lagane vožnje, kako bi se stvorila baza od koje se kreće. Kako se sezona približava uključuju se nesto kraći treninzi jačeg inteziteta, dok se u toku sezone ti treninzi kombinuju u zavisnosti od toga koliko vremena ima između dvije trke”, pojasnio je Gojković.
On smatra da svaki sportista u nekom trenutku želi da odustane od svega, ali ljubav prema sportu i postavljeni ciljevi motivišu da se nastavi dalje.
“Moji planovi za budućnost jesu učestvovanje na što većem broju takmičenja, kako bih sakupio bodove i obezbijedio učešće na Paraolimpijadi 2020. godine, što je ujedno i moj najveći sportski san. Plan za predstojeću sezonu jeste dobar plasman na Svjetskom prvenstvu koje me očekuje u avgustu”, naglasio je Gojković.
Kada bi imao priliku da se bavi nekim drugim sportom, a ne biciklizmom, bile bi to reli trke, jer je, kako ističe, veliki ljubitelj automobila.
Bavljenje biciklizmom, smatra on, sa sobom nosi veliki broj prednosti.
“Mislim da je fizička aktivnost jako bitna, bez obzira da li ste osoba sa invaliditetom ili ne, a što se tiče biciklizma, smatram da je to jedan od najljepših, ako ne i najljepši sport. Razlog za to je što ste na biciklu uvijek slobodni, na svakom treningu možete otkrivati neke nove puteve, doživjeti nove avanture, a pored toga, kada dođe takmičarska sezona, s obzirom da su trke širom Evrope, možete putovati mnogo. To je posebna čar ovoga sporta”, zaključio je u intervjuu za naš portal mladi parabiciklista.