Badnji dan se proslavlja 6. januara za crkve i vjernike koji prate julijanski kalendar, dan uoči Božića, i dio je božićnih običaja. Naziv Badnji dan je dobio po badnjaku koji se na taj dan siječe i pali.
Najveći broj rituala obavlja se tokom večeri. U toku dana domaćica je već u neko sito stavila različite vrste žitarica, suvog voća i jabuka i sve se to postavlja u vrhu stola na kojem se večera. U nekim krajevima se sito stavlja ispod stola, a u nekim pored ognjišta. Tim žitom se posipa badnjak, slama i polažajnik.
Pred veče domaćin unosi badnjak u kuću, kucajući na vrata, a ostali ukućani ga pitaju „Ko je?“. On im odgovara da badnjak dolazi u kuću i pozdravlja ukućane sa „Srećno vam Badnje veče“, na šta mu oni odgovaraju „Bog ti dobro dao i sreće imao“, dok ga domaćica dočekuje sipajući po njemu žito iz sita.
Dok nosi badnjak domaćin obilazi kuću kvocajući kao kvočka, a ostali ukućani idu za njim i oponašaju zvuk pilića. On obilazi svaki ugao doma bacajući u svaki po jedan orah što se smatra žrtvom precima. Preostali orasi i lješnici se stavljaju u slamu ispod stola i najčešće se jedu sa medom, dok orahe iz uglova niko ne uzima.